Artieda - Sangüesa

U selu Artieda za hodočasnike postoji mogućnost smještaja u hodočasničkom svratištu. U njemu i radi jedini restoran, pa ono postaje jedini mogući izbor. Nakon napuštanja svratišta hodočasnička ruta se vraća na lokalnu cestu i koja vodi u mjesto Ruesta. Cesta nije jako prometna i nije asfaltirana, pa je samim tim ugodna za hodanje. Cesta vodi vrlo blizu jezera Yesa i sa nje je gotovo stalno lijep pogled na jezero. Oko 3 km prije dolaska u mjesto Ruesta, hodočasnička staza ulazi u visoku šumu i vodi po ugodnoj planinarskoj stazi sve do dolaska u mjesto Ruesta.

Ruesta je gotovo napušteno selo koje se nalazi pokraj  akumulacijskog jezera Yesa koje je nastalo izgradnjom brane na rijeci Aragon. Sada španjolske vlasti razmišljaju o podizanju brane i samim tim i nivoa vode u ovom jezeru, pa ta činjenica izaziva niz protesta u svim gradićima i selima koja se nalaze pokraj ovog jezera.

U zaselku Ruesta živi samo jedna obitelj i oni drže hodočasničko svratište u kojem je moguća opskrba hranom i pićem. Kada se napusti svratište hodočasnička staza vodi u manju depresiju i gubi oko 50 m visinske razlike. Kada dođe na najnižu točku, dalje nastavlja preko drvenog pješačkog mosta, pa pored napuštenog campa,  a kada ga prođe započinje malo oštriji uspon kroz šumu. Kada staza dođe na križanje sa makadamskom cestom, skreće na nju i započinje 7,5 km dugi kontinuirani uspon. Makadamska cesta je dosta široka, pa iako ima visoku šumu sa obje strane, nema puno hladovine za vrućih dana. Obzirom da je šuma prošarana borovima može se očekivati ugodan miris i osvježenje koje oni daju.

Kada makadamska cesta dođe na križanje sa lokalnom prometnicom u toj točki završava kontinuirani uspon i započinje polagano spuštanje Undués de Lerda. Prvi dio ovog kontinuiranog spusta vodi po poljskom putu prohodnom samo za traktore, a kada skrene s njega nastavlja pješačkom kamenitom stazom sve do podnožja brijega na kojem se nalazi selo Undués de Lerda. Nakon toga slijedi kratak, ali dosta oštar uspon u spomenuto selo.

Undués de Lerda je selo koje se nalazi na granici pokrajina Zaragoza i Navarra ,a u njemu živi samo 76 stanovnika. Selo se nalazi na brežuljku i ima jako lijep pogled na okolinu. Kroz ovo selo prolazi i markirana hodočasnička ruta za Santiago de Compostelu. Najčešći posjetitelji ovog sela su upravo hodočasnici.

Undués de Lerda je tipična urbana cjelina koja i danas ima svoj srednjovjekovni izgled, a karakteriziraju ga utvrđene palače koje potječu iz perioda gotike, renesanse i baroka. Najznačajniji sakralni objekt je župna crkva koja je posvećena svetom Martinu (Iglesia San Martín de Tours), koja datira iz 16. stoljeća.

Nakon prolaska kroz ovo selo hodočasnička staza silazi u ravnicu i kada dođe do križanja sa makadamskom cestom skreće na nju i slijedi je gotovo do gradića Sangüesa. Prije ulaska u ovaj gradić hodočasnička staza skreće lijevo na lokalnu asfaltnu cestu i nastavlja po njoj sve do centra spomenutog mjesta.

Sangüesa  je Španjolski grad u pokrajini Navarra koji je udaljen 45 km od Pamplone i koji je imao  5078 stanovnika. Grad se nalazi na lijevoj obali rijeke Aragon.

Najznačajniji sakralni spomenik kulture u ovom gradu je romanička crkva Santa María la Real koju su 1131. godine donirali Alfonso I i Red Svetog Ivana Jeruzalemskog. Ova crkva je mala romanička građevina s tri lađe kojoj je osmerokutni gotički zvonik dodan u 13. stoljeću. Velika romanička vrata na ovoj crkvi su najznačajnije djelo srednjovjekovne umjetnosti pokrajine Navarra.

Značajan spomenik sakralne umjetnosti je i samostan Svetog Franje iz Asisa (Convento de San Francisco de Asis). Početak njegove gradnje se pripisuje svetom Franji Asiškom koju je on inicirao dok je prolazio kroz Navarru 1212-1213 godine na njegovom hodočasničkom putu u Santiago de Compostelu. Uz ovaj samostan ostao je sačuvan i samostan Convento del Carmen i oni su jedini sačuvani od četiri samostana koja su postojala u Sangüesi..

Slijedeći spomenik sakralne umjetnosti je Crkva Svetog Jakova (Iglesia de Santiago el Mayor), koja se spominje u papinskom dokumentu iz 1144. godine. Gradnja ove crkve je trajala sve do 1365. godine kada joj je završen zvonik.

Ova crkva je izgrađena za potrebe lokalnog stanovništva i mnogih hodočasnika koji su prolazili kroz grad, jer je crkva Santa Maria bila premala i nije zadovoljavala potrebe lokalnih vjernika i hodočasnika. U osamnaestom stoljeću renovirana je  i dodana joj je kapela.