Carrión de Los Condes - Sahagún

Osnovna karakteristika ove hodočasničke rute je da ona vodi s lijeve strane jako blizu autoputa, pa se cijelo vrijeme osjeća buka koja dolazi s njega. Druga karakteristika cijele trase je da ona jako malo meandrira, pa s obzirom na udaljenost koju treba prijeći, gotovo da se može reći da vodi preko ravnice. Oscilacije su tek 50-tak metara nadmorske visine. Na hodočasničkoj ruti su sljedeća mjesta: Calzadilla de la Cueza, Santa María de Las Tiendas, Ledigos, Terradillos de Los Templarios, Moratinos i San Nicolás Del Real Camino. Opskrba vodom i hranom moguća je prvi put u Calzadilla de la Cueza, mjestu  koje je udaljeno od početne točke 17 km, pa istu treba pribaviti na početku pješačenja. Do križanja s putem koji vodi za Villotillu, staza vodi po cesti PP-2411, a nakon tog križanja do Calzadille vodi stara rimska cesta po kojoj je davno hodao i sam Julije Cezar.

Prva zgrada na ulasku u mjesto Calzadilla de la Cueza je svratište, koje  uz jelo i piće ima i bazen. Nakon prolaska kroz spomenuto mjesto, hodočasnička ruta u principu slijedi cestu N129,  a svakih 4-5 km je neko manje selo. Staza je dobro markirana i jednostavna za snalaženje. Ako se nešto želi kupiti u nekom od ovih mjesta treba imati gotovinu. Niti u jednom od nabrojanih mjesta nema bankomata. U Sahagúnu smještaj je moguć u Albergue Municipal i u Hotelu Puerta de Sahagún. U nastavku se daje detaljniji opis ove rute kao i znamenitosti koje treba posjetiti ako se ima vremena.

Hodočasnička ruta kroz Carrión de los Condes  vodi ulicom Santa Maria do trga Plaza del Generalísimo na kojem je crkva Svetog Jakova (Iglesia de Santiago). Nakon toga treba prijeći most preko rijeke Rio Carrión i dalje nastaviti cestom sve dok se ne prođe samostan Monasterio de San Zoilo, koji se nalazi s njene lijeve strane. Nakon samostana treba nastaviti ravno spojnom cestom do lokalnog puta, pa po njemu preko polja,  te nakon prelaska preko nekoliko potoka i prijeđenih nekoliko kilometara, dolazi se do ruševina franjevačkog samostana iz 12. stoljeća Abadia de Santa Maria de Benivivere, s desne strane. Treba proći ovaj samostan i nastaviti ravno po staroj rimskoj cesti sve dok se ne dođe u selo Calzadilla de la Cueza. Ova dionica hodočasničke staze je jako naporna. Hodanje po staroj rimskoj cesti je monotono i zamorno. Krajolik je također monoton. Ako je jako vruće ovaj dio hodočasničke rute je iznimno naporan jer vodi po golom terenu, gotovo bez hladovine, sve do spomenutog sela. Vodu obvezno treba imati sa sobom jer iste nema nigdje uz stazu.

Na ulazu u ovo selo je česma, a u njegovom centru je crkva Iglesia de San Martín. Hodočasnička ruta vodi u centar sela po glavnoj ulici. Ako se ne želi posjetiti crkva ili svratiti na piće, treba nastaviti glavnom ulicom do nadvožnjaka preko regionalne ceste, prijeći preko njega,  a na drugoj strani je pano s kartom na kojoj su objašnjeni mogući izbori alternativnih pravaca za nastavak hodočašća ako se želi zaobići selo Ledigos i s tim skratiti put. Sve su alternative rute istaknute i opisane na panou, pa ako se za neku od njih odlučite imajte na umu da nisu markirane.

Od ovog mjesta do sela Ledigos hodočasnička ruta vodi po poljskom putu. U selu je crkva posvećena Svetom Jakovu  (Iglesia de Santiago), a uz nju je gostionica i trgovina. Nakon prolaska kroz ovo selo, hodočasnička ruta prelazi preko regionalne ceste i nastavlja uz rijeku sve dok ne dođe u selo Terradillos de los Templarios.

Selo Terradillos de los Templarios  pripadalo je davno Redu Vitezov Templara. Zadnji Veliki Majstor Reda bio je Jacques de Molay  koji je spaljen na lomači 1314. godine. U selu je crkva posvećena Svetom Petru (Iglesia de San Pedro). Izgrađena je od crvene opeke i po tome je posebna na cijelom hodočasničkom putu. Kada se prođe ovo selo, hodočasnička ruta nastavlja poljskim putem sve dok ne stigne u maleno seoce Moratinos, u kojem je izgrađen prostor za odmor na kojem se nalazi česma sa svježom vodom. Nakon odmora treba nastaviti kroz selo, pa poljskim putem do sljedećeg sela San Nicolás del Real Camino.

San Nicolás del Real Camino je staro selo kojeg su također osnovali i izgradili Vitezovi Templari, a u njemu je crkva Iglesia de San Nicolás Obispo. Nakon napuštanja sela, hodočasnička ruta vodi uz regionalnu cestu, a kada se dođe do znaka na kojem piše „Senda de Peregrinos“, treba napustiti cestu i skrenuti desno na poljski put koji vodi uz rijeku i slijediti ga do rimskog mosta iz 12. stoljeća Mudejar. Prije mosta je i kapelica Ermita de la Virgen del Puente. Tu hodočasnička ruta vodi preko mosta, nakon njega nastavlja stazom uz regionalnu cestu, prolazi industrijskom zonom, pa pored silosa, zatim uz gradski stadion, pa prelazi preko željezničke pruge, i konačno stiže u grad Sahagun.

U Sahagunu je samostan Abadia de San Benito el Real de Sahagun. Sagrađen je u 9. stoljeću u ime mučenika San Facundoa. U gradu je još jedan samostan Arco de San Benito, koji je bio jako važan u vrijeme vladavine Alfonsa III de Asturias i Alfonso VI de Castilla. Potonji je darovao  mnoge privilegije samostanu i gradu u zamjenu za pomoć koju su mu pružili dok se borio za prevlast sa svojim bratom Sanchom III. Nakon toga grad i samostan postaju jako bogati i moćni. Ovaj samostan postaje vrlo važna točka na hodočasničkom putu u Santiago de Compostelu. U 14. stoljeću u njemu je bilo Benediktinsko sveučilište koje je raspušteno u 19. stoljeću. Na tom mjestu je ostala sačuvana samo kapelica Capilla de San Mancio iz 17. stoljeća. Na trgu San Lorenzo je romaničko-gotička crkva iz 13. stoljeća Iglesia de San Lorenzo. Na trgu Plaza de San Tirso je druga crkva iz 12. stoljeća Iglesia de San Tirso.