Lourdes - Arudy

Početna točka ove dionice hodočašća je ured za informacije hodočasnika   koji se nalazi ispred Bazilike Krunice. Od te točke treba krenuti prema početku Lurdskog križnog puta. Neposredno prije dolaska na početak križnog puta, s desne strane ulice, na stupu od rasvjete, nalazi se prva hodočasnička markacija za Santiago de Compostelu. Kada se prođe ta markacija treba nastaviti pored Bazilike Bezgrešnog Začeća do prvog račvanja puteva na kojem treba skrenuti desno. Odmah nakon skretanja dolazi se do smjerokaza koji se nalazi ponovo na stupu za rasvjetu s desne strane ceste. Na tom stupu uz smjerokaz Jakobove kapice nalazi se i drugi francuski plavo-crveni. U nastavku treba ići ovom uskom cestom bez skretanja na bilo kojem križanju sve dok se ne prođe stočna farma koja je ujedno i posljednja kuća grada Lurdesa. Nakon prolaska ove stočne farme hodočasnička staza nastavlja pješačkim putem kroz šumu.

U nastavku hodočasnička staza vodi lijevom obalom rijeke Gave de Pau po stazi koja ide kroz šumu djelomično po šumskom i u ostatku po makadamskom putu. Ovaj dio hodočasničke staze nije najsretnije markiran  jer su markacije rijetke i raznovrsne: od biciklističkih, pa preko planinarskih do hodočasničkih. Uvijek na mjestu gdje se neku markaciju očekuje nje nema. Uz sve to,  snalaženje nije problematično jer staza stalno vodi po lijevoj obali rijeke do sela Saint Pé de Bigorre. Na ovom dijelu hodočasničke staze treba uživati u stalno prisutnom šumu rijeke Gave de Pau. Ako kiša pada na ovom dijelu hodočasničke staze može biti jako puno blata, pa koga to smeta neka ovu opasku primi na znanje.

Prije dolaska u selo Saint Pé de Bigorre hodočasnička staza prelazi preko mosta na desnu obalu rijeke Gave de Pau, te neposredno iza mosta prelazi preko željezničke pruge. Nakon prelaska željezničke pruge stiže se u centar sela Saint Pé de Bigorre.

Saint Pé de Bigorre je selo koje se nalazi u općini Hautes Pyrénées u jugozapadnoj Francuskoj. Selo Saint Pé de Bigorre pripada okrugu Argelès Gazost i kantonu Saint Pé de Bigorre.   Nalazi se  na ušću rijeke Gave de Pau u rijeku Batmale na državnoj cesti 637 između gradova Lourdes i Pau. Od Lourdesa je udaljeno 10,5 km. Najznačajnija građevina u ovom selu je crkva Svetog Petra (Église Saint-Pierre), koja datira iz 11. stoljeća. Centar sela je u jako zanimljivim arkadama, dok njegovi ostali dijelovi obiluju terasastim vrtovima iznad toka rijeke Pau. Dosta zanimljiva građevina je i most Pont de Saint-Pé-de-Bigorre koji premošćuje rijeku Gave de Pau. Selo je malo turističko mjesto koje nudi sadržaje za obitelji s djecom. Dosta mještana se bavi turizmom i nude smještaj u privatnim pansionima.

Na kraju ovog sela hodočasnička staza ponovo prelazi željezničku prugu, a nakon nje i most preko rijeke Gave de Pau i vraća se na njenu lijevu obalu. Do pred samo mjesto  Lestelle-Betharram, hodočasnička staza vodi po uskoj i jako prometnoj asfaltnoj cesti. U takvim  uvjetima reba biti jako pažljiv i pratiti promet na cesti jer na puno mjesta nema dovoljno mjesta da se mimoiđu dva automobila, a vozači voze jako brzo. Negdje na pola puta do ovog sela prolazi se pored spilja Betharram, pa ako se želi može ih se i posjetiti. Ova cesta također vodi pored rijeke Pau ali zbog prometa u toj se situaciji ne može uživati. Hodočasnička staza napušta ovu cestu oko 1,5 km prije dolaska u selo Lestelle-Betharram, pa je taj dio pješačenja ponovo ugodan jer staza vodi po slabo prometnoj lokalnoj cesti. Nakon prijeđenih 6,3 km od potonjeg sela stiže se do Kapele Notre Dame koja se nalazi na lijevoj obali rijeke Gave de Pau točno na mjestu gdje je ona premošćena.

Kapela Notre Dame je drevno mjesto hodočašća za blagdan Male Gospe. Nalazi se na rubu mjesta Lestelle-Betharram, a udaljena je 16,3 km od Lurda. Legenda kaže da je Djevica spasila djevojku od utapanja tako što joj je dodala granu ispod mosta (Betharram u prijevodu znači „prekrasna grana“). Uz ovaj slučaj dogodilo se još osamdeset čuda zabilježenih u sedamnaestom stoljeću. Ovo svetište iz šesnaestog i sedamnaestog stoljeća je dragulj barokne umjetnosti u pokrajini Bearn. Kapelica je bila skromna, ali je privlačila sve više i više hodočasnika  u Betharram u petnaestom stoljeću. Slava svetištu je rasla sve do 1570. godine u kojoj su protestanti potisnuli katoličku vjeru u pokrajini Bearn. Tada je procesija koja se odvijala na Tijelovo zabranjena, a križevi i slike svetaca kao i sve drugo što je konvergiralo katoličkoj vjeri, bilo je uklonjeno. Ovi ekscesi su iznjedrili intervenciju pape Pija V i kralja Francuske. Nakon toga 1614. godine biskup Leskar je dao dopuštenje da se može obnoviti uništena kapelica.

U proljeće 1678. godine, rijeka Gave de Pau je nabujala i izazvala velike poplave u kojima je stradalo ovo selo, a s njim i ova kapelica, mjesno groblje i most. Uništavanje mosta je izazvalo veliki i ozbiljan problem, jer je razdvojilo selo koje je locirano na njene obje obale. Kada je obnovljen most započela je i obnova svetišta koje  je obnovljeno u kamenu, a radovi su trajali sve do 1687. godine. Michael Garicoits je 1837. godine osnovao fakultet Gospe od Betharrama koji je bio dom Kongregacije za svećenike Srca Isusova, koji su kao misionari širili Evanjđelje diljem svijeta (Alžir, Argentina, Paragvaj, Urugvaj, Obala Bjelokosti, Kina, Tajland i Koreja). Lijes Michael Garicoitsa i dio njegova palca može se vidjeti kroz staklo u ovom svetištu.

Lestelle-Betharram je bio nadaleko poznat po svojim čudima, pa je u ovo svetište često dolazila i Bernadette Soubirous. U rukama je držala krunicu iz ovog svetišta za vrijeme dok joj se ukazala Gospa u Lurdu.

Hodočasnička staza od  kapele Notre Dame najprije slijedi postaje križnog puta. Na svakoj postaji izgrađena je kapelica, a unutar nje je uprizorenje Isusove Muke koje korespondira sa tom postajom. Na ovom dijelu treba promisliti odakle dolazimo i kuda idemo, te  potražiti odgovore na temeljna životna pitanja. Kada se prođe posljednja postaja križnog puta, hodočasnička staza nastavlja dalje po kombinaciji poljskih i nisko prometnih sporednih putova, a prolazi kroz prekrasan krajolik do naselja Les Crabes.

Les Crabes je šarmantno naselje koje je nekada pripadalo Baskiji, preciznije pokrajini Donja Navarra, dok je dvorac Labastide-Villefranche bio odgovoran za nadzor njenih granica. Nakon nekih administrativnih promjena  grad sada pripada pokrajini Bearn. Središnji položaj ovog mjesta u spomenutoj pokrajini daje mu dvojak karakter. S jedne strane upečatljivi su snažni pejzaži Središnjih Pyrénéeja, a sa druge strane bogatstvo povijesti, tradicije i kulture.

Nakon što se prođe ovo selo, hodočasnička staza nastavlja pretežito po poljskim, makadamskim i slabo prometnim sporednim putovima. Sa staze se stalno pružaju nezaboravni vidici na Pyrénéeje. Pored staze na pašnjacima pase puno stoke, a pretežito  su to  muzne krave. U proljetno vrijeme vrhovi Pyrénéeja su bijeli i još uvijek pod velikom količinom bijelog pokrivača što ovoj peisažnoj slici daje poseban čar. Ovakva situacija je sve do sela: Bruges-Capbis-Mifaget, Sainte-Colome i Arudy.

Bruges-Capbis-Mifaget nalazi se u regiji Aquitaine, pokrajini Atlantski Pireneji, općini Pau i u kantonu Nay-Ouest. Ovaj grad ima površinu od 16,55 km² i ima 922 stanovnika (popis stanovništva 2007. godine). Crkva Svetog Martina koja datira iz 15. Stoljeća, jedini je povijesni spomenik u selu Bruges-Capbis-Mifaget. Na glavnom gradskom trgu nalazi se i gradska vijećnica koja je novijeg datuma, ali je jako lijepa građevaina. Grad se nalazi u blizini Nacionalnog parka Pyrenees. 

Sainte-Colome je malo turističko mjesto u pokrajini Atlantski Pireneji i u regiji Aquitaine. Stanovnici ovog sela se zovu sveci ili Saints-Columbians Colomois, a ima ih prema popisu iz 2012. godine 365. Najznačajniji povijesni spomenik u ovom selu su ruševine dvorca (ruines du château) koji se nalaze na brežuljku iznad sela. Uz spomenuti dvorac treba spomenuti i gradska vrata koja datiraju iz 1563. godine (Claveau de Porte).

Nakon što se stigne u ovaj dio pokrajine Bearn, u dolinu Ossau, biti ćete suočeni sa  jednim  atraktivnim područjem koje obiluje jako lijepim prirodnim krajolikom i bogatom kulturnom baštinom. Kolijevka prapovijesti, selo Aruri Eruri, dalo je svoje 13. stoljeća staro ime  i postalo je mjesto Arudy krajem srednjeg vijeka.

Arudy je mjesto za opuštanje i odmor. Osim velikog trgovačkog centra, Arudy ima sve bitne usluge i trgovine koje su vam potrebne za ugodan boravak u njemu. Ovaj gradić treba upoznati lutajući po njemu i upoznavajući njegovu urbanu arhitekturu. U kućama blizu crkve mogu se vidjeti domovi u kojima su živjeli: vlastela, obrtnici i trgovci.

Tradicionalno u dolini Ossau stanovništvo se bavi tipičnim ruralnim gospodarstvom odnosno uzgojem goveda i ovaca koja u ljetnom periodu borave u planini,  a u zimskom periodu u  ravnicama Aquitaine. Uz stočarstvo u ovom gradu radi i kamenolom od doba renesanse, a majstori oblikovanjem iskopanog granita oplemenjuju građevine od 15. stoljeća do današnjih dana.

Najznačajnija građevina u ovom gradu je crkva koja je posvećena svetom Germanu (L\'Eglise Saint-Germain), koja datira iz 15. i 16. stoljeća, a njena gradnja je započeta u romaničkom, a završena je u gotičkom stilu. Uz ovu crkvu u samom centru grada je monumentalna građevina Gradske vijećnice (La mairie d\'Arudy ) iz 1873. godine.