Na izlasku iz grada Moneglia, kod ulaska u građenu stazu prvog većeg uspona, dolazi se do točke u kojoj su istaknuti svi smjerokazi i u toj točki treba odabrati smjer koji pokazuje žuta strelica. Do ove točke vodi uska asfaltna cesta koja se penje dosta oštro uzbrdo a nakon skretanja hodočasnička staza vodi po putu koji upočetku sliči vododerini, vodi kroz visoku makiju i dosta je zarasla pa bi je trebalo očistiti. Nakon nekoliko stotina metara vododerina hodočasnička staza postaje umjereno strma i ugodna za hodanje.

Kada se dosegne najviša visinska točka ovog dijela hodočasničke rute, hodočasnička staza izlazi na građenu turističku stazu koja je dovoljno široka i održavana sa mjestimično izgrađenim odmorištima. Takva je situacija sve do dolaska u gradić Riva Trigoso.

Riva Trigoso je gradić od 3863 stanovnika koji se nalazi u zaljevu Tigullio. Najznačajniji spomenici kulture su: župna crkva Svetog Petra Apostola, koja je sagrađena između 1861. i 1863. godine i župna crkva Svete Sabine, koja prema nekim izvorima datira iz sedmog stoljeća, a koja je obnovljena 1642. godine.

Kroz gradić Riva Trigoso treba ići tako da se prijeđe most i kada se prijeđe isti ulazi se u stazu uspona na slijedeće brdo. Ova staza u početku vodi po stepenicama do zadnjih kuća a nakon toga nastavlja po građenoj pješačkoj stazi. Ovaj uspon vodi dosta oštro uzbrdo iako nije jako dug treba ga respektirati jer se mjestimično treba pomoći rukama da bi se sigurno savladao.

Nakon prolaska slijedećih kuća treba skrenuti lijevo i nastaviti uspon po uskoj asfaltnoj cesti do telekomunikacijskog stupa, nakon kojeg slijedi ponovo oštar uspon koji vodi djelomično po stepenicama sve dok ne dosegne najvišu točku ovog dijela hodočasničke rute. Na ovom dijelu hodočasničke staze postavljeno je i dosta klupa sa izuzetno lijepim pogledom, pa se na njima može predahnuti. U nastavku do mjesta Sestri Levante, prije ulaska u njega, hooodočasnička staza izlazi na popločani put i po njemu vodi sve do rive.

Sestri Levante je talijanski grad od 18626 stanovnika koji se nalazi pokrajini Liguriji. Zbog svog geografskog položaja zovu ga i „Gradom dva mora“ s obzirom da se njegovo povijesno središte nalazi na poluotoku između uvala Fairytale i Silence. Najznačajniji spomenik kulture je crkva Santo Stefano Del Ponte. Ova crkvi potječe iz ranokršćanskog razdoblja, ali od tog njenog dijela nije ostalo ništa pa je na tom mjestu izgrađena nova u osamnaestom stoljeću. Uz ovaj spomenik kulture ovo mjesto ima još niz sakralnih i svjetovnih spomenika koji su vrijedni pažnje i posjete.

Nakon napuštanja grada Sestri Levante hodočasnička staza najprije prolazi kroz tunel i u nastavku vodi po pješačkoj stazi uz more a nakon nje po trotoaru uz cestu Via Aurelija i na tom dijelu prolazi kroz mjesta Villaggio Delpino, Cavi i Santa Giulia dok ne stigne u grad Lavagna.

Lavagna je turistički i lučki grad koji pripada rivijeri di Levante u zaljevu Tigullio, u pokrajini Genovi u Liguriji. Borgo di Lavagna je bio važan Ligurijski kulturni centar u srednjem vijeku. Danas je njegova dugačka pješčana plaža ljetovalište.

Glavne znamenitosti ovoga grada su: Bazilika Santo Stefano iz 17. stoljeća; Bazilika Santa Giulia iz 1654. godine; Svetište Nostra Signora del Ponte iz 13. stoljeća, s obližnjim mostom i Torre del Borgo, srednjovjekovni toranj sada je u njemu galerija umjetnina.

Nakon prolaska kroz grad Lavagna, hodočasnička staza se ponovno vraća na trotoar Via Aurelije i nastavlja po njemu sve do ulaska u grad Chiavari.

Chiavari je grad od oko 28000 stanovnika u pokrajini Genova. Nalazi se u blizini ušća rijeke Entella. Prema nekim dokumentima ovo područje je bilo naseljeno u 8 stoljeću prije Krista.

Iz srednjovjekovnog razdoblja ovog grada treba spomenuti dvorac Chiavari koji je izgrađen 1147. godine. Stari dio grada sadrži brojne arkade i građevine iz 13. stoljeća, uključujući dvorac, nekoliko palače, crkvu San Salvatore di Lavagno, koja je izgrađena 1224. godine od strane Inocenta IV i Katedralu koja je obnovljena 1613. godine.

Kada se iziđe iz grada Chiavari hodočasnička staza nastavlja uzbrdo najprije po stepenicama u jako oštrom usponu sve do izlaska na građenu pješačku stazu koja vodi po jugoistočnoj strani brda i ugodna je za pješačenje. Na tom dijelu se prolazi kroz naselja Sant\'Andrea Di Rovereto i San Pietro prije nego se stigne u grad Zogali.

Zoagli je grad u provinciji Genovi u talijanskoj regiji Liguria, koji se nalazi oko 30 kilometara jugoistočno od Genove. Zoagli je popularno odredište za turiste iz cijelog svijeta u svako doba godine. Brončana skulptura koja je nazvana Madonna del Mare nalazi se 2,7 metara pod vodom u podmorju ispred šetnice a koja je postavljena u čast ronilačkog takmičenja koje se održava svake godine.

Kada se prođe grad Zoagli situacija je slična kao i kod prethodnih njesta, što znači uspon najprije po stepenicama, zatim po građenoj stazi, za kratko i po Via Aureliji i na kraju po uskom asfaltnom putu sve do grada Rapallo.

Rapallo je grad i općina u pokrajini Genova. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine grad ima 30742 stanovnika. Nalazi se na obali Ligurskog mora, u zaljevu Tigullio. Područje općine Rapallo je uključeno u Park prirode Regionale di Portofino, koji obuhvaća područje od šest općina.

Najznačajnije znamenitosti ovog grada su:

  • Dvorac na moru (Castello sul Mare) koji je izgrađen 1551. godine kao obrambena utvrda u borbi protiv čestih napada gusara;
  • Dvorac „Castello di Punta Pagana“ je sjedište malteškog vojnog reda. Dovršen je 28. srpnja 1631.;
  • Srednjovjekovni Toranj Fieschi i Torre Civica (1473);
  • Porta delle Saline, jedina sačuvana vrata od drevnih zidina;
  • Bazilika Svetog Gervasius i Protasius, posvećena je 1118. godine i obnovljena je u ranom 17. stoljeću;
  • Crkva Svetog Franje Asiškog (1519);
  • Svetište Nostra Signora di Montallegro („Gospa od Montallegro“, građeno od 1558-1640);
  • Srušeni Manastir Valle Christi iz 13. stoljeća, napušten 1568. nakon gusarskih razaranja.

Ovaj grad je poznat po pregovorima između Italije i Kraljevine SHS koji su završili „Rapalskim ugovorom“. O tom ugovoru u hrvatskoj enciklopediji je napisano:“ Rapalski ugovor, sporazum koji su u Rapallu, gradiću blizu Genove, 12. XI. 1920. potpisali predstavnici Kraljevine SHS i Kraljevine Italije, nakon pregovora koji su započeli 9. XI. Njime su bile određene međusobne granice tih država, bilo je dogovoreno stvaranje neovisne Slobodne Države Rijeke te zajedničko nastupanje protiv svih pokušaja restauracije dinastije Habsburgovaca. Rapalskim ugovorom nastojala su se riješiti mnogobrojna otvorena pitanja oko granica dviju država, koja su postavljena Londonskim ugovorom 1915., a nisu bila riješena za mirovne konferencije u Parizu 1919–20. Pregovori u Rapallu održani su u nepovoljnom međunarodnom političkom okruženju za Kraljevinu SHS zbog sve veće sklonosti britanske, francuske i američke diplomacije da popusti talijanskim zahtjevima. Glavni pregovarači na strani Kraljevine SHS bili su premijer M. Vesnić, ministar vanjskih poslova A. Trumbić i ministar financija Kosta Stojanović, a s talijanske strane G. Giolitti, C. Sforza i I. Bonomi. Talijanski pregovarači jasno su dali do znanja da bi se talijanski prijedlog trebao prihvatiti, a u suprotnom je Italija bila spremna sama uspostaviti granice predviđene Londonskim ugovorom. Time je delegacija Kraljevine SHS bila prisiljena potpisati nepovoljan ugovor, kojim su Italiji pripojeni Trst, Gorica, Gradiška i dio Kranjske, Istra (osim dijela općine Kastav), grad Zadar, otoci Cres i Lošinj, Lastovo i Palagruža, te je stvorena Slobodna Država Rijeka. Rapalskim ugovorom talijanskoj nacionalnoj manjini u Kraljevini SHS bilo je omogućeno pravo optiranja za talijansko državljanstvo, uporaba talijanskog jezika i sloboda vjeroispovijesti, a hrvatskoj i slovenskoj nacionalnoj manjini u Italiji nisu dana nikakva zakonska jamstva koja bi omogućila njihovu nacionalnu opstojnost. Zbog općega nezadovoljstva u Kraljevini SHS, ugovor nikada nije bio razmatran u Narodnoj skupštini, već je 26. VI. 1921. ozakonjen bez parlamentarne rasprave te je, točno nakon godinu dana, bio potvrđen kraljevom odlukom. Područja koja je Hrvatska izgubila tim ugovorom vraćena su joj nakon II. svjetskog rata“.

U Rapalu se može prenoćiti u hotelu „Miramare“ koji se nalazi na šetnici uz more Lungomare Vittorio Veneto 27, u kojem spavanje u dvokrevetnoj sobi treba platiti 70 Eura po sobi.

Albumi sa slikama

Komentari korisnika

Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovu dionicu.

Statistika i pregled dionice

Vrijeme trajanja:

09 h 44 min

Visina polazišta:

12 m

Visina odredišta:

5 m

Minimalna visina:

5 m

Maksimalna visina:

328 m

Uk. vis. raz. uspona:

1191 m

Uk. vis. raz. silaska:

1298 m

Ukupna duljina:

33.6 km

Prosječni nagib:

9 %

Utrošak energije:

20583 kJ

Zahtjevnost dionice:

Zahtjevna

Markacija dionice:

Loša

Visinski graf dionice
Graf puta dionice

Preuzmi GPS trag

Samo prijavljeni korisnici mogu preuzeti GPS trag.

Dijeli dionicu

Podijeli na FacebookuPodijeli na PinterestuPodijeli putem e-maila