Montefiascone - Acquapendente

Osnovna karaktristika ove hodočasničke dionice je brežuljkastost krajolika na kojem se izmjenjuju manje površine prekrivene šumom sa plantažama maslina. Ova dionica dobrim dijelom vodi uz ili nedaleko od obala jezera Bolsena, pa je na njoj uz intenzivnu poloprivrednu proizvodnju prisutan i turizam kao grana od koje živi lokalno stanvništvo. Nadmoska visina meandrira između 400 i 500 metara što pješačenje čini ležernim i nezahtjevnim. Na cijeloj dionici se prolazi kroz dva gradića Bolsena i San Lorenzo Nuovo prije nego se stigne na konačno odredište ove hodočasničke dionice u gradić Aquapendente. Prolazak kroz spomenute gradiće je jednostavan za snalaženje i gotovo da je nemoguće zalutati pa se neće posebno opisivati.

Nakon prijeđenih 2,3 km napušta se asfaltirana prometnica i izlazi se iz grada a hodočasnička staza nastavlja dalje po makadamskom putu kojeg slijedi slijedeća 2,4 km a nakon toga izlazi na regionalnu cestu SS2. Pješačenje po makadamskoj stazi je ugodno i osvježavajuće. Sa hodočasničke staze se stalno otvaraju lijepi vidici a na makadamskoj cesti gotovo da i nema nikakvog prometa. Kada se iziđe na regionalnu cestu SS2, hodočasnička staza vodi tik uz nju ali je odvojena od nje sigurnosnom ogradom pa je s te strane pjašačenje sigurno. Ovaj dio hodočasničke staze je cirka 500 m pa s te strane nije jako zamoraan iako je buka i promet na ovoj prometnici dosta intenzivan.

Nakon savladane dionice uz regionalnu ceszu SS 2 hodočasnička staza najprije prelazi na poljski put kojeg slijedi 200-tinjak metara, nakon toga prelazi preko regionalne ceste SS2 i nastavlja lokalnom cestom SR 2 oko 300 metara nakon čega skreće lijevo na makadamsku cestu koja vodi 200-tinjak metra od obale jezera Bolseno. Na ovom dijelu ima nešto plantažnih maslinika ali najviše je šikare i neobrađenih i zapuštenih poljoprivrednih površina. Pješačenje na ovom dijelu hodočasničkog puta je izuzetno lijepo sa lijepim vidicima na jezero a na njemu nema nikakvog prometa. Rijetki plantažni maslinici se spuštaju sve do obale jezera.

Od osmog do devetog kilometra hodočasnička staza vodi po planinarskom putu i pri kraju ovog dijela uz nju teče riječica koja pravi nekoliko slapova a ulijeva se u jezero. Pješačenje uz spomenutu riječicu je osvježavajuće i ugodno. Nakon ovog dijela pješačenje se nastavlja ponovo po makadamskoj cesti koja sada vodi kroz hrastovu šumu sa dosta visoke makije. Ovakva situacija na hodočasničkoj stazi je do njenog desetog kilometra nakon kojeg se ponovo ulazi u područje plantažnih maslinika i nešto malo drugih poljoprivrednih kultura. Oko 1 km prije dolaska u grad Bolsena hodočasnička staza izlazi na asfaltirani put po kojem vodi sve do ulaska u spomenuti grad.

Ovdje treba napomenuti da je ovaj dio hodočasničke rute dugačak oko 16 km i na tom dijelu nema nikakvih mogućnosti za snabdjevanje pa sve treba ponijeti sa sobom.

Bolsena je gradić u provinciji Viterbo u sjevernoj pokrajini Lazio na istočnoj obali jezera Bolsena. Udaljeno je oko 10 km od Montefiasconea i 36 km od Viterboa. Antička cesta Via Cassia, današnja autocesta SR143, prolazi nedaleko od obale jezera a vodi kroz gradić Bolsenu.

Bolsena je poznata po čudo koje se dogodilo 1263. godine kada se svećeniku Bohemianu dogodila transupstancijacija kod pričesti jednog kaplara (Pretvorba ili transupstancijacija u katoličkom nauku predstavlja dogmu, odnosno vjerovanje da se kruh i vino u zajednici, misi, odnosno slavlju euharistije pretvaraju u istinsku krv i istinsko tijelo Kristovo). Pretvorba se događa u unutarnjoj supstanci, a ne u vanjskom izgledu. Orvieto katedrala je na kraju sagrađena u spomen na spomenuto čudo. U katedrali se nalazi freska koju je napravio Rafaelo a koja prikazuje taj događaj.

Nakon napuštanja Bolsene situacija na hodočasničkoj stazi je slična kao i ona prije ovog grada. Pješačenje se odvija po širokoj makadamskoj cesti sa koje su stalni lijepi vidici na češće plantaže maslina i na jezero Bolsena. Ovdje treba napomenuti da je na 18 kilometru ove hodočasničke dionice, kod kapelice koja se nalazi s desne strane, lako zbunjujuća situacija jer se hodočasnička staza križa sa ulicom Via Francigena. Ovdje se nesmije skrenuti u spomenutu ulicu nego treba nastaviti ravno bez obzira na zbunjujuće markacijske oznake.

San Lorenzo Nuovo je talijanski grad koji ima 2.109 stanovnika provinciji Viterbo i pokrajini Lazio. Nalazi se na 503 m nadmorske visine na sjevernoj strani jezera Bolsena. Grad je osnovan 1779. godine, po volji pape Klement XIV, a papa Pio VI je preselio stanovnike starog grada San Lorenzo alle Grotte, koji je bio niže u blizini jezera Bolsena, u nezdravom položaju zbog malarije (koja je desetkovala stanovnike), na današnju lokaciju. Zbog toga je dodana riječ „Nova“ na kraju nekadašnjeg imena grada.

Srednjovjekovni šarm ovoga gradića čuva povijesni centar koji je sagrađen u neoklasičnom stilu u osamnaestom stoljeću. Grad se odlikuje uniformiranim nizovima niskih kuća, među kojima dominira crkva San Lorenzo koja gleda na veliki osmerokutni trg (Piazza Europa).

Sakralnnu arhitekturu obilježavaju: Crkva Svetog Lovre mučenika; Crkva Santa Maria Assunta; Ruralna crkva Torano i Crkva San Giovanni in Val di Lago.

Nakon gradića San Lorenzo Nuovo hodočasnička staza najprije vodi po regionalnoj prometnici SS2, na kojoj je intenzivan dvosmjerni promet a nema nogostupa, oko 2,5 km pa na tom dijelu treba biti jako oprezan jer vozači ne obraćaju pažnj na hodočasnike. Nakon napuštanja spomenute regionalne ceste hodočasnička staza vodi kroz polje po makadamskom putu, prolazi pored elektrane koja iskorištava energiju sunca, nekoliko puta siječe regionalnu cestu i na kraju 1,5 km prije dolaska u grad Acquapendente izlazi na asfaltnu cestu po kojoj vodi sve do konačnog odredišta ove hodočasničke dionice.

Acquapendente je grad koji se nalazi u provinciji Viterbo ipokrajini Lazio. Acquapendente je centar za poljoprivrednu proizvodnju povrća i vina, a ima tradiciju izrade lončarstva.

Arheološki nalazi govore da su područje grada Acquapendentea naselili Etruščani u rimsko doba. Međutim, prvi povijesni dokument ovog područja datira iz 9. stoljeća, a spominje se grad po imenu Farisa ili Arisa duž hodočasničke rute Via Francigena. Dokument koji je potpisao car Otona I., iz 964. godine, sadrži prvi put zabilježeno korištenje imena Acquapendentem. Ovaj grad je bio prva postaja putovanja Svetog Roka u Italiji u ranom 14. stoljeću; svetac je navodno proveo neko vrijeme u bolnici pomažući liječenje oboljelih od kuge.

Najznačajnije znamenitosti ovog grada su: Katedrala Acquapendente (1149. godina), ostaci carske utvrde, crkva Svete Augustine (16. stoljeće) i crkva svetog Franje. Uz spomenuto tu je još i Dvorac Frazione Torre Alfina, čiji je središnji toranj (Cassero) izgradio kralj Lombardije Desiderius. Dvorac je bio osvojen od strane napuljske Condottiero Fabrizio Maramaldo 1527., za vrijeme opsade Rima, ali su branitelji obranili Cassero; Dvorac Frazione Trevinano (poznat iz 12. stoljeća). Dakle, puno je lijepih mogućnosti pa treba odabrati samo one koje je moguće uklopiti u naporan hodočasnički život.

U Acquapendentemu se može prespavati u hostelu „Il Borgo“ koji se nalazi u ulici Via Porta S. Angelo 3. Cijena noćenja iznosi 60 Eura za dvokrevetnu sobu.