Pamplona _ Villatuerta

Izlaz iz Pamplone je jako dobro markirana staza koja prolazi prolazi pored Sveučilišnog campusa u kojem se nalazi hodočasnički ured u kojem hodočasnici koji započinju svoje hodočašće u ovom gradu, mogu dobiti hodočasničku putovnicu, dok oni koji prolaze kroz njega mogu udariti žig svoju hodočasničku putovnicu.

Hodočasnička staza kroz Pomplonu prolazi kroz nekoliko lijepih parkova, spušta se u manju udolinu, gubi na visini oko 50 m, da bi na kraju nje slijedio lakši uspon do mjesta Cizur Menor, koje je u stvari predgrađe Pomplone. U ovom gradiću ima apoteka i dva kafića koji su uvjek puni hodočasnika. Nakon napuštanja ovog mjesta slijedi oštriji uspon na vrh Alto del Perdon, na  kojem se savladava visinska razlika od 300 m. S ovog vrha je izuzetan pogled na Pomplonu kao i na okolno područje, pa se svaka kap znoja dobro naplati. Do ovog mjesta hodočasnička staza ide malo lokalnim manje prometnim i malo glavnim prometnijim cestama. Na vrhu je izgrađen vjetropark s vjetroelektranama koje se vide izdaleka, pa nije teško odrediti kuda treba ići.

Na ovom dijelu uspona, prije samog vrha, dolazi se u selo Zariquiegui. U ovom selu, ako se ima vremena, treba posjetiti crkvu Svetog Andrije (Iglesia de San Andrés), koja datira iz 13. stoljeća. Nakon ovog sela hodočasnička staza nastavlja uzbrdo i prije samog vrha prolazi pored „česme odricanja“ (Fuente Reniega). Prema legendi, na ovom mjestu je jedan umorni i žedni hodočasnik odbio uzeti vodu od Sotone koji je bio prerušen u hodočasnika, jer je Sotona od njega tražio da se odrekne Boga, Blažene Djevice Marije i Svetog Jakova. U tom trenutku, tu se pojavio Sveti Jakov prerušen u hodočasnika i odveo ga do česme na kojoj je uzeo vodu. Nakon česme, hodočasnička staza stiže na vrh Alto del Perdon, na kojem je s desne strane željezna skulptura koja prikazuje povorku muških i ženskih hodočasnika, konja, magaraca i pasa na njihovu putu u Santiago de Compostela. S ovog mjesta, vidi se sljedeće selo Uterga i Obanos a ako je vedar dan i Puente la Reina.

Prelaskom preko ovog brda napušta se Atlanski krajolik, dok u nastavku slijede polja zasijana svim vrstama usjeva. Hodočasnička staza koja se spušta s vrha prema selu Uterga, dosta je strma a napravljena je od nasutog šljunka i kamenja. Obzirom da je strma a nije ujednačena, dosta je zamorna i naporna. Hodočasnici koji nemaju adekvatnu obuću za ovakve podloge, lako se mogu povrijediti. Nakon Uterge slijedi ležerniji dio hodočasničke staze koja prolazi kroz mjesto Muruzabal, a nakon njega stiže u gradić Obanos. U svim predhodno spomenutim selima imaju gostionice pa se može popiti piće. U Obanosu, na glavnom gradskom trgu, ima i hodočasničko svratište, pa za one koji su se potrošili na prethodnom usponu, može poslužiti kao prenoćište.

Obanos se nalazi oko 2 km prije Puente la Reine a hodočasničko svratište u njoj tokom ljeta često je prebukirano i ne može se dobiti krevet, pa je to jedan od razloga za ostanak u ovom mjestu. Glavno hodočasničko svratište u Puente la Reina je na početku grada na lijevoj strani, a hodočasnička staza prolazi pokraj njegovih ulaznih vrata. U gradu ima dosta mogućnosti da se koristi privatni smještaj, pa se i to otvara kao opcija za prespavati.

Puente la Reina je prvi veći gradić u kojem se susreću dva hodočasnička puta za Santiago de Compostelu, koja dolaze iz Francuske. Uz onaj najpopularniji koji dolazi iz Sant Jean Pied de Porta tu je i onaj koji dolazi preko prijevoja Somport. Iz tog razloga ovo mjesto ima posebnu snagu na hodočasničkom putu i razvijalo se zajedno sa razvojem hodočašća u Santiago de Compostelu.

Puente la Reina nema trgova koji su karakteristični za druge gradove u Navarri. Sve bitno se nalazi u glavnoj ulici Calle Mayor. U njoj je na samom početku crkva Iglesia del Crucifijo, izgrađena u dvanaestom stoljeću a izgradili su je Vitezovi Templari. Crkvi je nakon tri stoljeća dodana jedna lađa, pa ima oblik slova Y. Gotički križ na njoj su donijeli hodočasnici iz Njemačke. Drugi kraj Calle Major obilježavaju dvije kule. Na obje strane ulice su stare palače koje su ukrašene štitovima a imaju isturene strehe i graciozne balkone. Prolaskom kroz gradska vrata stiže se na poznati šest lučni most iz Romanskog vremena, po kojem je ovaj grad dobio ime. Ovaj most još nazivaju i „Kraljevski most“ i najfotografiranija je građevina na cijeloj hodočasničkoj ruti.

Kada se prijeđe preko spomenutog mosta i kada se napusti ovaj lijepi gradić, hodočasnička staza vodi kroz tipično poljoprivredni kraj s beskrajnim poljima koja se previjaju preko brežuljaka. Na ovom dijelu se susreću velike plantaže vinograda i maslinika a hodočasnička staza vodi po poljskim putovima kroz njih što daje jedan poseban ugođaj. Hodočasnička staza stalno vodi gore-dolje gubeći ili dobivajući 50-tak metara na visini. Oko 3 km od Puente la Reine započinje malo veći i oštriji uspon na ovoj dionici. Na njemu se savladava 150 m visinske razlike a završava u selu Maneru. Sretna okolnost ovog uspona je što vodi po poljskom makadamskom putu, koji je djelomično obrastao u borovu šumu, koja daje malo hlada i čini ga zanimljivijim.

Hodočasnici ulaze u ovaj lijepi gradić pored većeg križa koji datira iz šesnaestog stoljeća. Većina hodočasnika zastaje pored ovog križa i napravi sliku za uspomenu. Obzirom da je ovo vinogradarski kraj, ovaj gradić je pun vinskih konoba u kojima se može kupiti vino. Daljnja zanimljivost ovog gradića su imana ulica. Kroz grad se prolazi Calle de la Esperanza (Ulica Nade), dok se njegov srednjovjekovni dio napušta prolaskom preko Plaza de los Fueros a nakon toga se nastavlja ulicom Calle Forzosa (Neizbježna ulica) koja je tako nazvana jer se na njenom čelu nalazi groblje.

Slijedeće mjesto na hodočasničkoj ruti je grad Cirauqui, u kojem je u srednjem vijeku, a zbog procvata hodočasnikog turizma, izgrađen hostel za hodočasnike, koji je dao hodočasniku priliku za odmor. Strme ulice po kojima se uspinje po stepenicama daju ovom mjestu posebnu ljepotu i čine ga jednim od najšarmantnijih na dijelu hodočasničkog puta u Santiago koji prolazi kroz Navarru. Ovaj gradić ima sve što hodočasniku treba: bar, pekaru, trgovinu, ljekarnu, bankomat i liječnika kirurga. Na samom ulazu hodočasnici prolaze kroz drevna vrata, kroz koja ulaze u stari dio grada, koji je opasan zidinama, a unutar kojih se nalazi sve što je zanimljivo u ovom gradiću. Unutar gradskih zidina, malo postrani od hodočasničke staze, vrijedno je posjetiti crkvu San Roman, izuzetno djelo romaničke arhitekture iz dvanaestog stoljeća.

Nakon spuštanja niz stepenice, hodočasnici moraju slijediti žute strelice koje ih usmjeravaju do Barokne gradske vijećnice, u kojoj mogu udariti hodočasnički žig u svoje hodočasničke putovnice. Nakon gradske vijećnice treba se spustiti nizbrdo do hodočasničke staze koja dalje vodi starom rimskom cestom. Na ovom dijelu izvorni ostaci nekadašnje rimske ceste i danas su jasno vidljivi.

Na ovom dijelu hodočasničke staze koja vodi do mjesta Lorca, prelazi se preko drvenog mosta rijeka Salado (Slana rijeka). Spomenuta rijeka je postala poznata po tome što je spomenuta u jednoj stavki Codex Calixtina, u kojoj se navodi da niti ljudi niti njihovi konji ne piju vodu iz ove rijeke jer bi mogli umrijeti. Voda u ovoj rijeci je slana pa su mislili da ako se napiju slane vode mogu i nesretno skončati svoj život. Nakon prolaska spomenute rijeke stiže se u mjesto Lorca.

Lorca je selo sa 140 stanovnika. U centru sela je jako lijepi trg sa fontanom. Hodočasnička staza vodi niz glavnu ulicu, prolazi pored crkve i nastavlja do uske pješačke staze koja vodi uz cestu, nastavlja po njoj do tunela, prolazi kroz njega i dolazi do lučnog romaničkog mosta koji premošćuje rijeku Río Nueva, nastavlja preko mosta i stiže u selo Villatuerta.

U centru Villatuerte je crkva Velike Gospe (Iglesia de la Asunción) iz 12. stoljeća. S lijeve strane glavnih crkvenih vrata je česma s pitkom vodom a sa desne strane je spomenik San Veremundo.

U ovom gradiću izabran je smještaj u Albergue La Casa Mágica u kojem spavanje u dvokrevetnoj sobi treba platiti 37 Eura po sobi.

Što treba vidjeti:

• Crkva San Miguel u Cizur Menor
• Kip Hodočasnika između Obanosa i Puente la Reina
• Most iz Romaničkog razdoblja na izlazu iz Puente la Reine je najpoznatiji most na ovom hodočasničkom putu