Pieve-Santo-Stefano_Sansepolcro

Hodočasnička staza od Pieve Santo Stefana do Sansepolcro, vodi kroz rezervat prirode Alpe della Luna, a gotovo je nezaobilazno zaustavljanje u franjevačkom samostanu Montecasale.

Ova hodočasnička dionica je dosta naporna, ali prirodni krajolici i franjevačka ostavština ostati će u najljepšem sjećanju, i brzo će se zaboravoti napori za njeno savladavanje. Na ovoj hodočasničkoj dionici će te se susresti s većim visinskim razlikama, koje će usporavati vaše napredovanje, ali baš zbog toga su način upoznavanja „savršene radosti hodočašćenja“ putem sv. Franje.

Svaka hodočasnička dionica ima svoju težinu, ali ova će vas dovesti do iscrpljivanja sve vaše akumulirane i raspoložive snage. Upravo ta situacija će na kraju dana donijeti bezgranično veselje što ste prebrodili sve njene prepreke.

Hodočasnički dan je uvijek dobro započeti rano i pješačiti polako. Ako je hodočasnička dionica preteška, treba se zaustaviti na nekoj međupostaja koja pruža usluge potrebne hodočasniku, i ne iscrpljivati svoju snagu do kraja.

Prvi dio ove hodočasničke dionice je dosta naporan jer stalno vodi uzbrdo. Na tom dijelu se prolazi pored franjevačkog samostana Cerbaiolo koji zaslužuje obilazak i posjet. Od mjesta Viamaggio (9,8 km) počinje vrlo strm i naporan spust kroz šumu. Na njemu se prolazi pored obrambenih fortifikacija koje je njemačka vojska izgradila1944. godine na središnjem dijelu Apenina kako bi zaustavila napredovanje Saveznika.

Razmišljanje o ratu u prošlim vremenima, razbijaju susreti sa srnama i jelenima u rezervatu Alpe della Luna. Mjesto na kojem ne možete prestati meditirati je samostan Montecasale gdje je zrak ispunjen prisustvom sv. Franje, koji je ovdje boravio.

Ovaj samostan potječe iz 1192. godine, kada su pustinjaci gradili mala hodočasnička svratišta duž hodočasničke staze koja je prelazila planinu Alpe della Luna i spuštala se niz istočnnu padinu prema regiji Marche. Pustinjaci su dali sv. Franj ovo svratište 1213. god. koje je postalo središte njegovog reda. Samostan ima jednostavan izgled najranije franjevačke građevine, i tipični je uzorak malih građevina koje okružuju središnji klaustar. Montecasale je izuzetan primjerak te skromne arhitekture inspirirane životom redovnika, a materijali koji su korišteni za njegovu izgradnju su uzimani iz lokalne sredine.

"Jednog su dana tri razbojnika došla moliti za hranu u Monte Casale gdje su braća sv. Franje živjela. Gvardijan braće znao je da su to bili zli ljudi i nije im dao ući unutra. Štoviše, on ih je izgrdio zbog zločina koja čine i nije mogao zamisliti kako se usude biti tako drski da traže hranu koja pripada Božjim slugama! Kad se Franjo vratio s torbom kruha i vrčem vina što je isprosio, bio je vrlo tužan kad je čuo što se dogodilo.

Franjo je vrlo dobro poznavao ljude. Znao je da se uzaludno propovijeda gladnom želucu, a znao je i to da Rim nije sagrađen u jednom danu. Ovaj je događaj bio trenutak u kojem se mogu doslovno primjeniti riječi Evanđelja: „Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakvu ćete plaću imati? Ne čine li to i carinici? Činite dobro ne nadajući se ničemu i bit će vam plaća velika i bit ćete sinovi Svevišnjega, jer je on blag i nezahvalnima i zlima.“

Stoga Franjo reče gvardijanu: „Grešnici će se vratiti Bogu svetom krotkošću, a ne grubim vrijeđanjem. Zbog toga Isus Krist, čije smo evanđelje obećali opsluživati, kaže da zdravi nisu potrebni liječnika nego bolesni i da on nije došao radi pravednih nego radi zlih (grešnih).“

Franjo je tada zapovjedio gvardijanu da pronađe razbojnike i ponudi im kruh i vino što je on upravo isprosio. Kad ih pronađe, neka klekne pred njih i traži oproštenje za svoju grubost. Osim toga, neka ih moli da mu obećaju kako više neće činiti zlo zbog Franje i straha Božjega. Ako to obećaju, Franjo će se pobrinuti za sve njihove potrebe.

Gvardijan je učinio kako mu je Franjo zapovjedio. Nakon što su se najeli i poslušali ponizne riječi gvardijana, razbojnici su počeli shvaćati kako su bili zli, iako nisu imali grižnju savjesti do tog trenutka.

Razbojnici su odlučili vratiti k Franji s nakanomda vide mogu li se nadati Božjem milosrđu iako su bili krivi zbog velikih zločina. Franjo ih je ljubazno pozdravio i uvjerio da su Božja dobrota i milosrđe beskrajni. Kao rezultat Franjine brige i dobrote, razbojnici su se pridružili manjoj braći.

Čini se da je Franjo, svojim životom i riječima, bio sposoban objasniti tko je Bog. Mnogim ljudima je drago čuti o Božjoj ljubavi, milosrđu i dobroti. Ali to njima može značiti da je Bog slab i da se oni mogu lako izvući sa svojim grijesima. Bog je kao djed ili roditelj odraslih koji nam dopušta učiniti što želimo sve dok ne štetimo drugima. Takvi ljudi zaborave da Bog također zahtjeva kajanje i obraćenje. Drugima se opet sviđa slušati o veličanstvu i snazi Božjoj što za njih znači da je Bog daleko. Njima je dovljno vršiti zapovijedi ako žele imati dobar odnos s Bogom. To im stvara ugodan osjećaj iako je činjenica da je njihov odnos prema Bogu vrlo minimalan.

Franjo je vrlo dobro shvatio ljubav, dobrotu i milosrđe Božje jer je i sâm to bio doživio. Ali je on također znao veličanstvo i beskrajnu snagu Božju. On je lako mogao to vidjeti u prirodi. Objava obaju aspekata Božjih jasno je prikazana u evanđelju Isusa Krista, kojega su Franjo i njegova braća svečano obećali živjeti. On je, stoga, mogao učinkovito propovijedati o zloći grijeha i o potrebi za strahom Božjim. Znao je da to može dovesti i veće grešnike k pokajanju. Osim toga, ljubav, milosrđe, utjehu i dobrotu Božju mogli su predsusresti čak i veći grešnici očajni za Božjim oproštenjem. Bog želi kajanje svakog grešnika i Franjo je sigurno bio jedan od najsnažnijih posrednika.

Budimo i mi, svojim životom i riječima, oni koji će služiti kao posrednici između Boga i grešnika." (Izvor:  https://www.franjevci-split.hr/ )

Nastavljate dalje nizbrdo prema gradu Sansepolcro, čije ime se odnosi na dvojicu hodočasnika koji su se vratili iz Svete zemlje i ovdje osnivali samostansku zajednicu. Grad je pravi blagdan ljepote i u njemu se nalaze poznata djela Piero della Francesca, Rosso Fiorentino i drugih renesansnih majstora.

Alternativna ruta u slučaju kiše od Viamaggio do Pian delle Capanne

Što biste trebali znati prije početka pješačenja na ovoj hodočasničkoj dionici?

Na hodočasničkoj stazi postoji nekoliko izvora vode. Unatoč tome, u ljetno vrijeme treba imati litru do dvije vode sa sobom. Ukoliko je hodočasnička dionica duga i nesavladiva iz bilo kojeg razloga, ona se može skratiti na način da se ostane u nekom od slijedećih mjesta u kojima se može prenoćiti: Viamaggio (10 km), Pian della Capanna (16 km), La Montagna (23 km), Germagnano (oko 4 km od staze) Montecasale (28,6 km).

To je jedna od najljepših hodočasničkih dionica s točke gledišta prirodih ljepota, pa na njoj ne treba žuriti nego pješačiti polako i uživati. Gotovo u cijelosti vodi kroz šumu, brežuljkasta je i vodi stalno gore-dolje. Na njoj ima nekoliko strmijih dijelova koji mogu biti skliski u slučaju kiše. Savjetujemo vam da koristite trekking tenesice i da imate hranu i vodu sa sobom.

 Preporuka za posjetiti:

• Mjesta sv. Franje - Eremo del Cerbaiolo (Pieve Santo Stefano)
• Mjesta sv. Franje - Eremo di Montecasale (Sansepolcro)
• Parco della Linea Gotica
• Riserva Naturale dell\'Alpe della Luna
• Sansepolcro (Arezzo - Toscana)