Poggio-Bustone_San-Lorenzo

Gradić Poggio Bustone je bilo mjesto u kojem je provedena noć na ovom hodočasničkom put. Napuštanje mjesta nije jednostavno zbog pomanjkanja smjerokaza. Ako se gradić napušta u ranim jutarnjim satima, tada treba obratiti posebnu pažnju na spomenuta upozorenja.

Nakon napuštanja spomenutog gradića hodočasnička staza vodi mješovito asfaltnim i makadamskim putovimaa i u najvećem dijelu po planinarskoj stazi. Samo pješačenje po navedenoj stazi nije naporno sve do sela Cantalice. U ovom selu je moguće dobiti sve osnovne hodočasničke potrebe. Do ovog sela se savladava 6,3 km ove hodočasničke route.

Kada se jednom nađete u ovom selu, popnie se po niz skalina da biste došli do do njegovog povijesnog centra. Pogled ispred Confraternite Santo Felice da Cantalice je predivan i vrijedan prolivenog znoj u usponu.

Hodočasnička staza od mjesta Cantalice do mjesta La Foresta vodi kroz niz manjih zaselaka, po hodočasničkoj stazi koja je mješavina uskog asfaltnog puta i makadamske staze. Kada se prolazi van naseljenih mjesta, hodočasnička staza vodi po putu uz koji je s obje strane visoka šuma koja daje dobru hladovinu.

Vidici s ovog dijela hodočasničkog puta su nezaboravni na dolinu ispod i na niz okolnih brežuljaka i planina.

Zadnjih 700 m prije ulaska u svetište La Forresta, vodi po uskoj pješačkoj stazi, koja je najveći dio godine blatna. Neposredno prije ulaska u svetište nalazi se izvor vode. Ovaj uspon je kratak ali nije i ne smije ga se podcijeniti.

„Svetište La Foresta leži pet kilometara od Rietija na 526 m nadmorske visine. Kako se sv. Franjo našao u ovome mjestu? Franjino zdravlje bivalo je sve lošije i kardinal Hugolin pozove 1225. godine Franju da dođe u Rieti, u kojem je u to vrijeme boravio papa Honorije III. sa svojim dvorom i liječnicima. Franjo se odazove pozivu i uputi s četvoricom braće, Leonom, Bernardom, Anđelaom i Maseom, iz Asiza u Rieti, na pregled i liječenje kod papinskih liječnika. Mještani Rietija doznavši za dolazak Franje i braće pripremaše oduševljeno dobrodošlicu. I da bi to izbjegao, skloniše se Franjo i braća kod crkve Sv. Fabijana, danas S. Maria della Foresta (Sv. Marija u Šumi). Svećenik koji se brinuo za crkvicu sv. Fabijana primi ih. Brat Ilija, tada generalni vikar reda, posjeti Franju i bi očevidac dvaju događaja: čuda s grožđem i nastanku nekoliko kitica Pjesme brata sunca.“

Na vrhu ovog uspona nalazi se svetešte „Sveta Marija u Šumi“ (Santa Maria della Foresta), a u nastavku hodočasnička staza vodi po Križnom putu.

Nakon mjesta La Forresta, u kojem se nalazi svetište Svetoga Franje, hodočasnička staza nastavlja dalje prema mjestu Rieti po dvosmjernoj asfaltnoj cesti, koja nema trotoar sa strane. S obzirom na talijanske vozače, treba biti jako oprezan i stalno u pripravnosti da se bacite u stranu sa ceste. Ovaj dio hodočasničke rute, koji vodi po asfaltnoj cesti najradije ćete zaboraviti.

Nakon napuštanja grada Rieti, hodočasnička staza nastavlja dalje uz regionalnu cestu koja spaja ovaj grad sa Rimom. Uz tu cestu je zasađeno 607 Brijestova koji daju lijepu hladovinu. Svi brijestovi su numerirani i uredno obilježeni, što upućuje na zaključak da su praćeni. Kada se prođe i posljednji brijest, hodočasnička staza skreće lijevo lijevo na lokalno cestu, sa koje se za kratko skreće desno na pješačku stazu koja vodi po nasipu bujičnog potoka ili rijeke koja presušuje.

Na dijelu hodočasničke dionice koji vodi po spomenutom nasipu, hodočasnička staza samo jednom zakratko izlazi na brzu asfaltnu cestu i ponovo se vraća na nasip kojega sjedi do točke 13,1 km prije krajnjeg odredišta ove hodočasničke ruke. Nakon spomenutog nasipa skreće lijevo na usku asvaltnu cestu i nastavlja dalje po njoj. Ova asfaltna cesta nije jako prometna pa je pješačenje po njoj ugodnije.

Nakon prijeđenih tristotinjak metara hodočasnička staza napušta usku asfaltom cestu, skreće desno na makadamski put po kojem nastavlja dalje do točke 9,2 km prije krajnjeg odredišta, kada skreće desno ponovo na makadamski put koji vodi preko Rimskog mosta Sambuco koji datira iz 3. stoljeća.

Most Sambuco je upečatljiv i vrlo dobro očuvani ostatak antičkog puta Via Salaria. Do njega vode smjerokazi a da bi se došlo do njega mora se napustiti hodočasničks staza „Cammino di San Francesco“ i skrenuti na zemljani put, pa nastaviti po njemu oko 900 m. Pored ove lijepr i očuvane antičke ostavštine, napravljeno je i odmorište sa stolovima i klupama pa se tu može i predahnuti i u miru uživati u ljepoti ove građevine.

Nakon prolaska Rimskog mosta započinje pretposljednji uspon koji vodi jako oštro uzbrdo do točke 7,2 km prije današnjeg krajnjeg odredišta. Nakon toga gubi malo na visini, spušta se makadamskom cestom u manju depresiju terena i nakon dvjestotinjak metara skreće lijevo nazad na asfaltnu cestu i nastavlja dalje po njoj do prijevoja pretposljednjeg uspona.

Nakon prijevoja započinje spust po uskom asfaltom putu a kad dosegne njegova najniža točka započinje posljednji malo kraći ali jako oštar uspon ove hodočasničke dionice. Ovdje treba napomenuti da na ovom dijelu hodočasničke rute nema nikakvog snabdijevanja potrebnog hodočasniku, osim što se na jednom mjestu mogže uzeti voda.

Nakon spuštanja sa prijevoja pretposljednjeg uspna dolazi se u dolinu kroz koju vodi asfaltna cesta, a hodočasnička staza vodi po malo položenijem terenu, po makadamskoj cesti. Oko 4,3 km prije kraja ove hodočasničke dionice započinje posljednji kraći uspon na kojem se savladava oko 50 m visinske razlike. Ovaj uspon vodi po makadamskoj cesti.

Nakon ovog uspona slijedi još 3,3 km pješačenja po asfaltnoj cesti, koja se malo spušta i gubi na dosegnutoj nadmorskoj visini, do krajnjeg odredišra ove hodočasničke dionice.  

Preporuka za posjetiti:

• Mjesta sv. Franje - Rieti
• Mjesta sv. Franje - Svetište La Foresta
• Ponte Sambuco
• Poggio San Lorenzo