Puente la Reina - Villamayor de Monjardín

Puente la Reina je prvi veći gradić u kojem se susreću dva hodočasnička puta za Santiago de Compostelu, koja dolaze iz Francuske. Uz onaj najpopularniji koji dolazi iz Sant Jean Pied de Porta tu je i onaj koji dolazi preko prijevoja Somport. Iz tog razloga ovo mjesto ima posebnu snagu na hodočasničkom putu i razvijalo se zajedno sa razvojem hodočašća u Santiago de Compostelu.

Puente la Reina nema trgova koji su karakteristični za druge gradove u Navarri. Sve bitno se nalazi u glavnoj ulici Calle Mayor. U njoj je na samom početku crkva Iglesia del Crucifijo, izgrađena u dvanaestom stoljeću, a izgradili su je Vitezovi Templari. Crkvi je nakon tri stoljeća dodana jedna lađa, pa ima oblik slova Y. Gotički križ na njoj su donijeli hodočasnici iz Njemačke. Drugi kraj Calle Major obilježavaju dvije kule. Na obje strane ulice su stare palače koje su ukrašene štitovima, a imaju isturene strehe i graciozne balkone. Prolaskom kroz gradska vrata stiže se na poznati šest lučni most iz Romanskog vremena po kojem je ovaj grad dobio ime. Ovaj most još nazivaju i „Kraljevski most“ i najfotografiranija je građevina na cijeloj hodočasničkoj ruti.

Kada se prijeđe preko spomenutog mosta i kada se napusti ovaj lijepi gradić, hodočasnička staza vodi kroz tipično poljoprivredni kraj s beskrajnim poljima koja se previjaju preko brežuljaka. Na ovom dijelu se susreću velike plantaže vinograda i maslinik, a hodočasnička staza vodi po poljskim putovima kroz njih što daje jedan poseban ugođaj. Hodočasnička staza stalno vodi gore-dolje gubeći ili dobivajući 50-tak metara na visini. Oko 3 km od Puente la Reine započinje malo veći i oštriji uspon na ovoj dionici. Na njemu se savladava 150 m visinske razlike, a završava u mjestu  Maneru. Sretna okolnost ovog uspona je što vodi po poljskom makadamskom putu koji je djelomično obrastao u borovu šumu koja daje malo hlada i čini ga zanimljivijim.

Hodočasnici ulaze u ovaj lijepi gradić pored većeg križa koji datira iz šesnaestog stoljeća. Većina hodočasnika zastaje pored ovog križa i napravi sliku za uspomenu. Obzirom da je ovo vinogradarski kraj, ovaj gradić je pun vinskih konoba u kojima se može kupiti vino. Daljnja zanimljivost ovog gradića su imana ulica. Kroz grad se prolazi Calle de la Esperanza (Ulica Nade), dok se njegov srednjovjekovni dio napušta prolaskom preko Plaza de los Fueros, a nakon toga se nastavlja ulicom Calle Forzosa (Neizbježna ulica) koja je tako nazvana jer se na njenom čelu nalazi groblje.

Slijedeće mjesto na hodočasničkoj ruti je grad Cirauqui u kojem je u srednjem vijeku, a zbog procvata hodočasnikog turizma, izgrađen hostel za hodočasnike, koji je dao hodočasniku priliku za odmor. Strme ulice po kojima se uspinje po stepenicama daju ovom mjestu posebnu ljepotu i čine ga jednim od najšarmantnijih na dijelu hodočasničkog puta u Santiago koji prolazi kroz Navarru. Ovaj gradić ima sve što hodočasniku treba: bar, pekaru, trgovinu, ljekarnu, bankomat i liječnika kirurga. Na samom ulazu hodočasnici prolaze kroz drevna vrata, kroz koja ulaze u stari dio grada koji je opasan zidinama, a unutar kojih se nalazi sve što je zanimljivo u ovom gradiću. Unutar gradskih zidina, malo postrani od hodočasničke staze, vrijedno je posjetiti crkvu San Roman, izuzetno djelo romaničke arhitekture iz dvanaestog stoljeća.

Nakon spuštanja niz stepenice, hodočasnici moraju slijediti žute strelice koje ih usmjeravaju do barokne gradske vijećnice, u kojoj mogu udariti hodočasnički žig u svoje hodočasničke putovnice. Nakon gradske vijećnice treba se spustiti nizbrdo do hodočasničke staze koja dalje vodi starom rimskom cestom. Na ovom dijelu izvorni ostaci nekadašnje rimske ceste i danas su jasno vidljivi.

Na ovom dijelu hodočasničke staze koja vodi do mjesta Lorca  prelazi se preko drvenog mosta rijeke  Salado (Slana rijeka). Spomenuta rijeka je postala poznata po tome što je spomenuta u jednoj stavki Codex Calixtina, u kojoj se navodi da niti ljudi niti njihovi konji ne piju vodu iz ove rijeke jer bi mogli umrijeti. Voda u ovoj rijeci je slana pa su mislili da ako se napiju slane vode mogu i nesretno skončati svoj život. Nakon prolaska spomenute rijeke stiže se u mjesto Lorca.

Lorca ima  140 stanovnika. U centru mjesta  je jako lijepi trg sa fontanom. Hodočasnička ruta vodi niz glavnu ulicu, prolazi pored crkve i nastavlja do uske pješačke staze koja vodi uz cestu, nastavlja po njoj do tunela, prolazi kroz njega i dolazi do lučnog romaničkog mosta koji premošćuje rijeku Río Nueva, nastavlja preko mosta i stiže u selo Villatuerta. Na izlasku iz ovog sela dolazi se do račvanja rute. Jedan krak rute skreće i vodi s desne strane magistralne ceste NA 111, a drugi skreće lijevo i nakon kraćeg hodanja prelazi preko spomenute ceste i vodi s njene lijeve strane. Ovdje se preporučuje skrenuti desno, nastaviti u smjeru gradića Estella.

U centru Villatuerte je crkva Velike Gospe (Iglesia de la Asunción) iz 12. stoljeća. S lijeve strane glavnih crkvenih vrata je česma s pitkom vodom, a sa desne strane je spomenik San Veremundo. Kroz selo hodočasnička ruta vodi uzbrdo između gospodarskih zgrada, a nakon toga kroz polje pored Ermite de San Miguel, prelazi preko glavne ceste i vodi do pješačkog mosta. Treba prijeći preko mosta i kada se dođe do tvorničke zgrade, skrenuti desno. Nakon skretanja treba nastaviti stazom dok se ne prođe crkva (Iglesia del Santo Sepulcro), koja ima jako lijepi gotički portal iz 14. stoljeća. Dalje, staza vodi ravno u gradić Estellu.

Slikoviti gradić Estella leži na rijeci Rio Arga. Od nje je kralj Aragona i Navarre, Sancho Ramírez, 1090. Godine  napravio nezaobilaznu točku za hodočasnike koji hodaju hodočasničku rutu za Santiago de Compostela. Crkva iz 13. stoljeća (Iglesia de San Pedro de la Rúa) je najistaknutija zgrada u ovom gradiću. Uz ovu crkvu tu je još i palača (Palacio de los Reyes de Navarra). Ona je sada pretvorena u muzej (Museo de Gustavo de Maetzu), a ulaz u njega je besplatan. U gradiću ima dosta gostionica, restorana i trgovina.

Neposredno nakon prolaska Estelle stiže se opet na križanje na kojem treba skrenuti lijevo, prijeći cestu NA 111 i nastaviti s njene lijeve strane, jer se na ovoj stazi nalazi najveća atrakcija na ovoj ruti „Fuente del Vino“ (česma iz koje umjesto vode teče vino), a nalazi se pokraj samostana Nuestra Senora de la Real Irache. Kako žedni hodočasnici piju vino može se pogledati na web adresi:  www.irache.com/webcam.html. Nuestra Senora de la Real Irache je najvažniji i najznačajniji spomenički kompleks u pokrajini Navarra. Kroz povijest ovdje je bio hospicij za hodočasnike, pa sveučilište, zatim vojna bolnica, pa bogoslovni fakultet, a uskoro bi trebao postati luksuzni Parador (hotel u staroj građevini).

Nakon prolaska Fuente del Vino, Camino ruta se počinje uspinjati s 420 m na ovom mjestu na 675 m. Ovu visinu doseže u mjestu Villamayor de Monjardín. Na ovom putu uzbrdo nalaze se još mjesta Urbanización Iratxe, kojeg hodočasnička ruta obilazi s desne strane i mjesto Azqueta. U oba spomenuta mjesta može se opskrbiti s hranom i pićem.

Villamayor de Monjardín  je najviša točka i konačni cilj ove dionice. Iz ovog sela je prekrasan pogled na okolicu, a smješteno je u podnožju ruševina dvorca Castillo de San Esteban, koji mu je glavna atrakcija. Zgrada seoske vijećnice, koja je nekada bila škola, a nakon nje zatvor, obnovljena je i u njoj se sada nalaze uredi, arhiv, trgovina i gostionica.

U  Villamayor de Monjardínu se nalazi i  Fuente de los Moros (Fountain Maura), dragocjena romanička cisterna (čatrnja) iz 12. stoljeća. Također, treba spomenuti i crkvu Iglesia de San Andrés, koja  je romanička građevina iz 12. stoljeća.  Vrlo važan element ove crkve je romanički portal.