Sahagún _ Mansilla de Las Mulas

Ova se hodočasnička dionica može pridružiti prethodno opisivanim ravničarskim hodočasničkim rutama. Na početku joj je nadmorska visina 835 m, zatim nakon 1,5 km spušta se na 805 m, nakon toga se penje do najviše točke od 907 m koju doseže na 16 km, da bi u toj točki krenuli stalno lagano nizbrdo sve do gradića Mansilla de Las Mulas u kojem se spusti ponovo na 805 m. Karakteristično je za ovu dionicu da je uz nju, gotovo u cijeloj njenoj dužini, zasađen drvored platana. Na nekim dijelovima platane su već prilično porasle i pružaju ugodnu zaštitu od jakog sunca.

Izlazak iz Sahagúna vodi kroz stari dio grada i nakon prolaska muzeja i slavoluka Arco de San Benito treba prijeći rijeku Río Cea preko mosta Puente Canto. Ovaj most su izgradili Rimljani a obnovio ga je u 11. stoljeću Alfonso IV. Odmah nakon što se prijeđe most stiže se do kampa Pedro Ponce na desnoj strani hodočasničke staze, koji se nalazi u gaju topola.

Uz ovaj gaj topola veže se legenda koja govori o teškoj borbi između cara Karla i muslimanskog Aigolanda. Bitka se vodila tri dana i činilo se da muslimanska vojska stalno dobiva pojačanje. U trećoj noći Karlovi vojnici su zabili koplja u zemlju i utonuli u nemiran san. Ujutro nakon buđenja vojnici su imali što vidjeti, koplja koja su zabili u zemlju su prolistala i dobila su koru drveta. To što se dogodilo s kopljima, vojnici su protumačili da sve vodi gubitku bitke. Vojnici su odrezali nadzemni dio koplja i otišli su u bitku. Borbe su bile vrlo oštre, tisuće vojnika je poginulo uključujući i sve koji su prethodne noći zabili koplja u zemlju. Tijekom dana četiri talijanska Markiza su došla pomoći Karlu, nastao je obrat na bojnom polju a Aigolandova se vojska povukla u Leon. Nakon bitke dijelovi koplja koji su ostali ukopani u zemlju, izrasli su u gaj topola koji se sada vidi oko kampa Pedro Ponce.

Nakon kampa Pedro Ponce treba prijeći još nekoliko kilometara i neposredno prije ulaska u selo Calzada del Coto,  prije križanja s autoputom, hodočasnička ruta se račva i nastavak hodočašća je moguć po dva podjednako teška kraka: prvi se zove  izvorni Camino Frances a drugi La Calzada de los Peregrinos. Oba ova kraka ponovo se susreću u selu Reliegos.

U ovom slučaju prednost je dana izvornom Camino Frances smjeru, koji će nas dovesti u Mansilla de Las Mulas zbog toga što postoji više mogućnosti za zaustaviti se kako bi uzeli nešto za jesti ili piće, kao i mjesta za prenoćiti. Izvorni Camino Frances smjer najvećim dijelom je izgrađena hodočasnička staza za 1993. svetu godinu, a koja ide paralelno s cestom do Bercianos del Camino. Slijedeći ovaj smjer, nakon prijeđenih 1,7 km, prolazi se pored manjeg jezera na desnoj strani, a nakon 2 kilometara stiže se do kapelice Ermita de Nuestra Señora de los Perales, koja se nalazi  neposredno prije ulaska u selo Bercianos del Camino. U ovom selu se može prespavati u svratištu Albergue Parroquial ili Hostal Rivero a nešto za jesti može se dobiti u Baru u neposrednoj blizini ovih objekata.

Bercianos del Camino je imalo crkvu La Iglesia de San Salvador, ali nažalost zbog dugogodišnjeg neodržavanja prijeti joj urušavanje. Godine 1998. sve su relikvije prenešene u kapelicu u selu, a crkva je zatvorena i čeka obnovu. Nažalost, ubrzo nakon zatvaranja crkve urušio se 32-metarski toranj. Sve vjerske potrebe stanovnici ovog sela sada obavljaju u obnovljenoj kapelici Ermita de San Roque.

U nastavku hodočasnička ruta najprije vodi kroz selo i nastavlja dalje  kroz polje po dobro označenom putu. U daljini se mogu vidjeti silosi u El Burgo Raneru koji je udaljen oko 7 km. Hodočasnička staza cijelo vrijeme vodi po ovom putu sve dok se ne dođe do tunela ispod autoceste kroz kojeg treba proći i nakon toga se stiže u selo El Burgo Ranero. U ovom selu imaju tri svratišta i hostel, kao i nekoliko Barova koji nude hodočasnički meni. Ako svoje hodočašće radite u kasniju jesen, oko ovog sela, na jezeru za kratko borave rode prije nego što definitivno ne migriraju na jug za zimu.

Za izlazak iz mjesta El Burgo Ranero treba pratite glavnu cestu proći pored crkve i groblja, i nakon toga nastaviti po građenoj hodočasničkoj stazi. Nakon prijeđena 4,5 km dolazi se do česme zidane ciglom koja se nalazi u šumi pored hodočasničke staze, nakon slijedeća 3,5 km hodočasnička staza dolazi do križanja na kojem je izgrađeno i odmorište. Na ovom križanju treba skrenuti lijevo i za 1 km stiže se u selo Villamarco koje nije na hodočasničkoj ruti ali ono ima sve uobičajene sadržaje koji su potrebni hodočasnicima.

Ako nema potrebe za svraćanjem u spomenuto selo, na spomenutom križanju treba nastaviti ravno građenom hodočasničkom stazom. U nastavku, nakon 2 prijeđena kilometra, dolazi se do željezničke pruge koju hodočasnička staza prati slijedećih nekoliko kilometara sve do sela  Reliegos.

U rimsko doba Reliegos bio važno prometno središte, jer se nalazio na čvorištu triju glavnih prometnih pravaca. Svoju najnoviju slavu je stekao jer je na njega pao zadnji veći meteorit koji je pogodio Španjolsku, a to se dogodilo u 8:00 sati 28. prosinca 1948. Godine. Meteorit je pao na ulicu Calle Real, a težio je oko 8.9 kg i stvorio je krater dubine  35 cm. Nažalost, meteorit se ne može vidjeti u Reliegosu, jer je odnesen u muzej Museo Nacional de Ciencas Naturales, u Madridu. U mjestu postoji veliko svratište i nekoliko Barova i trgovina oko glavnog trga.

Kroz  Reliegos treba ići ravno kroz selo i ponovo se vratiti na građenu hodočasničku stazu na izlasku iz njega. Nakon toga treba nastaviti ovom hodočasničkom stazom još 6 km do mjesta  Mansila de las Mulas, koje je konačno odredište ove dnevne hodočasničke rute.

U grad Mansilla de las Mulas, ulazi se  kroz srednjovjekovna vrata Puerta del Castillo. Ime grada dolazi od španjolskog naziva za ruku (Mano) i sedlo (Silla de Montar). U gradu je grb koji prikazuje ruku koja je spuštena na sedlo. Mulas (mula) dio imena grada odnosi se na drevnu tregovinu mulama koja se događala ovdje.

Gradske zidine visoke 14 m okružuju Mansillas de las Mulas, a vjeruje se da su podignute u 12. stoljeću, iako je vjerojatno ovdje bila neka vrsta utvrde još od antičkih vremena. Zidovi izvorno imaju četvora vrata, a ona kroz koja hodočasnička ruta ulazi u grad, La Puerta del Castillos, su glavna vrata,  iako su vrata La Puerta de la Concepción najbolje sačuvana. U nekim dijelovima zidovi su debeli impresivnih 3 metra.

Fernando II, kralj Leóna, dao mu je status grada u 12. stoljeću. Tijekom srednjeg vijeka Mansilla de las Mulas postala je značajana točka za hodočasnike, a imala je 3 hodočasničke bolnice, 2 samostana i 7 crkava. Iz 13. stoljeća crkva  Iglesia de Santa Maria i kapelica Ermita de la Virgen de Gracia su jedini ostaci iz tih ranijih vremena. Crkva Iglesia de Santa Maria najstarija je crkva u gradu i bila je jedina sve do 1220. godine, kada je započela gradnja druge. Građevina koja danas stoji tamo je iz 18. stoljeća, ali je izgrađen identično kao što je bila i izvorna crkva.

Izvorna kapelica Ermita de la Virgen de Gracia je sagrađena u isto vrijeme kada i crkva Iglesia de Santa Maria i poput crkve, trenutna građevina koja stoji na mjestu prvotne kapelice je iz kasnijeg doba, vjerojatno iz 14. stoljeća. Iglesia de San Martín, koja je izgrađena 1220. godine,  sada je postala Casa de Cultura, odnosno kulturno središte  Mnansille de las Mulas. Od stare crkve ostao je samo zvonik.

U Mansilli se može prenoćiti u Casa de Peregrino koja ima 46 kreveta, hostelu San Martini u nekoliko pansiona. U ovom hodočašću smještaj je uzet u pansionu La Pensión de Blanca koji se nalazi na ulazu u grad. Cijena za dvokrevetnu sobu je 40 Eura a nudi se pranje, peglanje i sušenje robe za 6 Eura. Pored ovog pansiona ima nekoliko gostionica koje nude hodočasničku večeru po uobičajenim cijenama.

Što treba vidjeti na ovoj dionici:

• Crkva Svete Marije – Mansilla
• Hertimage Virgen del Peral - na lijevoj strani oko 1 km prije Bercianosa
• Iglesia del Salvador – Bercianos