Početna stanica žičare Sljeme-Bliznec-Hunjka-Gorščica-Laz-Marija Bistrica

Početna točka hodočašća je na zadnjoj stanici tramvaja br. 15. Od ove stanice tramvaja treba nastaviti kroz tunel a nakon njega skrenuti desno prema velikom parkiralištu PP Medvednica koje se nalazi pored potoka Bliznec.

Ako se dolazi s automobilom, u tom slučaju ovo parkiralište je dobra početna točka hodočašća. S parkirališta, prema smjerokazu, treba krenuti na Bikčevićevu stazu. Odmah nakon skretanja, ide se po malo oštrijem usponu do odmorišta voda, kod kojeg treba skrenuti na planinarsku stazu broj 33 koja vodi preko Donjeg Mrzljaka do planinarskog doma Hunjka.

Nakon ovog planinarskog doma „Hunjka“ hodočasnička staza nastavlja po hrptu masiva Medvednice  slijedeći planinarsku stazu M1 do planinarskog doma Gorščica. Na križanju putova,  pored ovog planinarskog doma, postavljen je pano "Marijanskog Hodočasničkog Puta". Na ovom panou je i žig s kojim se ovjerava prolazak kroz ovu točku hodočasničkog puta.

 Hodočasnički put dalje nastavlja planinarskom stazom M1 s koje prelazi na stazu 33 koju treba slijediti sve do sela Laz. Župa Laz, osnovana je 22. srpnja 2001. godine, dijelom od župe Marija Bistrica, a dijelom od župe Gornja Stubica. Župna crkva sv. Andrije nalazi se u Lazu Bistričkom. Tu je ujedno i sjedišta župe Laz. Uz crkvu je napravljen „Park hrvatskih kardinala hodočasnika“ s kipovima blaženog kardinala Alojzija Stepinca, kardinala Franje Šepera i kardinala Franje Kuharića. Uz župnu crkvu sv. Andrije i uz kapelu sv. Mateja nalaze se mjesna groblja.

Hodočasnički put nastavlja kroz selo Laz Bistrički, izlazi na magistralnu cestu uz koju  je izgrađen i nogostup, sve do bazilike Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici.

Današnja župna crkva u Mariji Bistrici građena je između 1879. i 1882. godine prema nacrtu bečkoga arhitekta Schmidta, a pod nadzorom njegova učenika Hermana Bolléa. Djelomično je izgrađena na starim baroknim temeljima i proširena u neorenesansnom stilu. Slikar Ferdo Quiquerez naslikao je 22 čudotvorna uslišanja po zagovoru Majke Božje Bistričke, a Drago Novak izradio kipove Krista Raspetoga i Svetog Kristofora. 

Za vrijeme gradnje, uoči blagdana Uznesenja Marijina izbio je požar u kojem je oštećena cijela unutrašnjost crkve, osim velikoga oltara i čudesnog kipa Majke Božje. Novi je oltar posvećen 1883. godine a bistrička crkva 1923. godine dobiva od pape Pija XI. naziv manje bazilike. Nadbiskup zagrebački Antun Bauer 1935. okrunio je zlatnom krunom čudotvorni kip Majke Božje i proglasio je Kraljicom Hrvata uz asistenciju nadbiskupa Alojzija Stepinca.