Vis-Podselje (Gospa od Velog Sela)

Grad Vis smješten je na sjeveroistočnom dijelu otoka Visa u dnu duboko uvučene i dobro zaštićene uvale. Razvio se iz nekadašnjih naselja Kut i Luka, koja su se gradnjom crkve Gospe od Spilica u 16. stoljeću spojila u jednu cjelinu. Tijekom posljednjih stotinu godinu emigrirao je značajan dio stanovništva u potrazi za boljim životnim uvjetima. Tako danas u gradu Visu živi samo oko 2000, a na čitavom otoku tek oko 3500 stanovnika.

Gradine i kamene gomile svjedoče o tisućljetnoj naseljenosti otoka Visa, a ostaci teatra uzidani u temelje franjevačkog samostana na poluotočiću Prirovu, antičke terme ili helenističko groblje, potvrđuju da je grad Vis jedno od najstarijih urbanih središta u Hrvatskoj. Sam grad Vis, antičku Issu, osnovao je sirakuski tiranin Dionizije Stariji oko 397. godine pr. Krista kao uporište grčkom naseljavanju Jadrana. Dionizijevo naselje nalazilo se na dijelu grada koji se danas naziva Gradina te na poluotoku Prirovu.

Od sakralne arhitekture i umjetnosti posebno se izdvajaju predromanička Crkva sv. Jurja (Sv. Juraj je zaštitnik grada Visa, slavi se 23. travnja) u istoimenoj uvali u neposrednoj blizini češke vile i Crkva Svete Marije u Podselju - duhovnom središtu otoka, kamo Višani hodočaste na blagdan Vele Gospe. Od ostalih sakralnih objekata treba vidjeti Crkvu sv. Ciprijana i Justine u Kutu, Crkvu Gospe od Spilica koja spaja Kut i Luku, te franjevački samostan na poluotoku Prirovu.

Početak hodočasničkog puta je ispred Gradske Vijećnice u ulici Obala Svetog Jurja, u gradu Visu. Od ove točke treba krenuti istočno spomenutom ulicom, a put vodi uz more i nautičku luku. Na kraju nautičke luke hodočasnički put skreće desno u ulicu Ivana Farolfija, ide po njoj do kraja i nastavlja ulicom Viški Boj a nakon nje ulicom Vladimira Nazora do policijske postaje. Kod policijske postaje hodočasnički put skreće desno u ulicu Silvija Strahimira Kranjčevića i ide po njoj do križanja sa Zagrebačkom ulicom. Na tom križanju treba skrenuti lijevo i nastaviti Zagrebačkom ulicom do kraja. U toj točki treba skrenuti desno i po serpentinama popeti se na prijevoj iznad grada Visa. Na ovom prijevoju je i vidikovac s kojeg se otvara pogled u svim smjerovima. Cijelo vrijeme ovog dijela hodočašća pružaju se nezaboravni vidici na grad Vis i prekrasnu uvalu u kojoj se nalazi. S vidikovca upečatljiv je vidik na viško polje i plantaže vinove loze. Ako se spomenutim Božjim blagodatima doda i duhovna dimenzija ovoga čina, čovjek postaje sretan i ushićen, i ne preostaje mu ništa drugo nego da se zahvali Svevišnjem na ovim blagodatima.

S prijevoja treba nastaviti prema križanju Lokva i na prvom odvojku skrenuti desno u Podselje. Nakon kratkog uspona kroz borovu šumu stiže se do Crkve koja je posvećena Gospi od Velog Sela.

Središnja proslava svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo za cijeli je otok Vis u Velom Selu (Poselju), najstarijoj župi na otoku u kojoj je i najstarija Gospina crkva - župna crkva iz XIII stoljeća. Od godine 1520., crkva je i biskupijsko svetište za otok Vis, pučki zvano Gospa od Velega Sela. U toj najstarijoj viškoj crkvi čuva se zavjetni reljef Gospe od Velega Sela u terakoti, rad nepoznatog majstora iz 15. stoljeća. U starini je župa u Velem Selu bila jedna za cijeli otok Vis, dok nije osnovana župa u samom gradu Visu 1587. godine. Proslava Dneva Gospe od Velega Sela započinje "užežin" svetkovine, u nedjelju 14. kolovoza, pjevanom večernjom misom u 19 sati, te otvaranjem "kapse" s Gospinim kipom, što simbolizira njezino uznesenje na nebo.