Arudy _ Geüs d'Oloron

Od centra grada Arudy, ispred mjesne crkve koja se nalazi na glavnom gradskom trgu, treba ići ulicom Rue Carnot, zatim ulicom Rue Tilhou a nakon nje ulicom Rue Du Parc National do izlaska na međumjesnu cestu D920 na koju treba skrenuti desno i slijediti je do križanja sa stazom GR 78, koje se nalazi na ulazu u selo Bouzy.

Bouzy je francuski gradić koji se nalazi u pokrajini Atlantski Pireneji u regiji Aquitaine. Prema popisu stanovništva iz 2012. godine imao je 941 stanovnik. Od civilne baštine treba spomenuti željeznički kolodvor koji je otvoren 1883. godine, koji se nalazi na željezničkom čvorištu (Buzy - Laruns i željeznižke linije Buzy - Oloron-Sainte-Marie). Od vjerske baštine u ovom gradiću treba spomenuti crkvu (Église Saint-Saturnin) koja datira s kraja osamnaestog i početka devetnaestog stoljeća.

Nakon prolaska kroz mjesto Bouzy hodočasnička staza vodi po poljskim puteljcima sve do mjesta Buziet. U mjestu Bouzy nema nikakve opskrbe i nije moguće ništa kupiti. U mjestu nema niti hodočasničkog svratišta.

Buziet je tipično francusko podpirinejsko selo koje se nalazi se u pokrajini Atlantski Pireneji i u regiji Aquitaine. Prema popisu stanovnika iz 2012. godine imalo je 484 stanovnika. Selo je smješteno u aluvijalnoj ravnici koju su oblikovali ledenjaci, koji su ovdje izdahnuli ostavljajući za sobom dolinu Ossau. Ova dolina je oblikovana između sadašnjeg korita rijeke Ossau teče koja teče južno od sela i grebena Escou, Lasseubetat koji dominira krajolikom na sjeveru. Ovo je tipičan poljoprivredno-stočarski kraj kojim dominiraju krave i ovce od stoke te pašnjaci i polja kukuruza od poljoprivrednih kultura.

U XIV i XV stoljeću Buziet je bio poznat po svojoj ljevaonici crkvenih zvona. Crkva u selu iz XVII stoljeća ima tipičan zvonik, pozlaćeni drveni oltar iz XVII stoljeća i procesijski križ iz XII stoljeća.

Nakon mjesta Buziet hodočasnička staza ponovo ide poljskim putevima i jako je ugodna za hodanje. Nema nikakve buke pa se na tom dijelu može prepustiti meditaciji. Obzirom da je većina obradivih površina pod pašnjacima može se zaključiti da je ovo prvenstveno stočarski kraj.  Slijedeće mjesto na ovoj hodočasničkoj ruti je Ogeu-les-Bains.

Ogeu-les-Bains je francuski gradić koji se nalazi u pokrajini Atlantski Pireneji u regiji Aquitaine.  Ovaj gradić pripada okrugu Oloron-Sainte-Marie i kantonu Oloron-Sainte-Marie-Istok. Prema popisu stanovništva koji je proveden 2012. godine ovaj gradić je imao 1.271 stanovnika.

Najvažnija sakralna građevina je župna crkva (L'église Saint-Just) koja datira iz devetnaestog stoljeća. Godine 1897., crkva je potpuno obnovljena pod nadzorom arhitekta Philippe Leidenfrosta. Na ulaznim vratima trijema je natpis: „Ave Maria Lacaze Cure Berdolou gradonačelnik 1899. Godine“, u spomen na gradonačelnika koji je inicirao njenu obnovu.

U centru ovog tipičnog Pirinejskog gradića postoji korito s vodom (Le lavoir) koje se nalazi pod nadstrešnicom. Ovo korito je moglo poslužiti za napajanje stoke ili u starija vremena kada nije bilo vodovoda, za pranje rublja. U ovom mjestu je moguća opskrba sa potrebnim hodočasničkim potrebštinama a ima i bar.

Nakon ovog mjesta pa sve do ulaska u Oloron-Sainte-Marie hodočasnička staza vodi poljskim putevima na kojima nema gotovo nikakvog prometa. Ovaj dio hodočasničke staze najprije vodi po ledinama i proplancima, pa kroz šumu da bi na posljetku išla najprije lijevom a nakon toga desnom obalom rijeke ...... Ovaj dio hodočasničke staze jako je inspirativan jer šum i žubor rijeke sa stotinama brzaca dovedu čovjeka na višu duhovnu razinu pa više ne osjeća umor ili težinu ruksaka.

Oloron-Sainte-Marie je grad u pokrajini Atlantski Pireneji u regiji Bearn u jugozapadnoj Francuskoj. Prema popisu stanovništva koji je proveden 2012. godine, ovaj grad je imao 10678 stanovnika.

Grad su osnovali Rimljani u 1. stoljeću  a bio je poznat po imenu Illoronensium. Položaj ovog grada je bio strateški jer se nalazio na rimskom putu koji je povezivao veće gradove Dax i Zaragozu. Malo je poznata povijest ovog grada tijekom seobe naroda.

S druge strane rijeke, na suprotnoj obali od biskupijskog centra, u 1080. godini  izgrađen je novi grad „Oloron“ (srednjovjekovna verzija rimskog naziva Iluro). Tada su obnovljene rimske obrambene zidine koje su trebale zaštititi ovaj grad od prodora Maura u pokrajinu Aragon. Prekrasna Oloronska Katedrala je sagrađena početkom 12. stoljeća. U početku, grad Oloron koji se nalazio na jednoj obali rijeke i biskupski grad Sainte Marie s druge obale rijeke, bili su suparnici sve dok ovaj potonji nije postao potpuno ovisan o Oloronu.

U 18. stoljeću započela je obnova grada Sainte-Marie netom nakon završetka francuskih religijskih ratova, kada je dopuštena restauracija starih i gradnja novih vjerskih građevina u gradu: katedrale, sjemeništa, Crkve Saint-Pierre. Istovremeno, dogodila se izgradnja cesta koje su povezivale ovaj grad i Španjolsku, koja je doprinijela intenzivnom razvoju trgovine i procvatu Olorona i Sainte Marie.

U 1858. godine gradonačelnik Impress Eugenie nametnuo je ponovno ujedinjenje gradova Oloron i Sainte-Marie.

Nakon prolaska kroz grad Oloron-Sainte-Marie hodočasnička staza vodi po međumjesnom uskom asfaltnom putu po kojem se odvija slab dvosmjerni promet, sve do sela Moumour. Na ovom dijelu hodočasničke rute treba biti oprezan i pripravan na neobuzdane vozače.

Nakon ovog mjesta hodočasnička staza najprije vodi po makadamskom pa poljskom i na kraju sporednom asfaltnom putu sve do mjesta Orin. Na izlazu iz ovog mjesta napušta se staza GR 78 a pješačenje se nastavlja sijedeća 3,3 km po međumjesnom putu D836 uz kojeg djelomično ima nogostup, sve do krajnjeg odredišta ove hodočasničke dionice, do mjesta Geüs d\'Oloron.

Geüs d'Oloron je krajnje odredište ove hodočasničke dionice. Za prenoćište u njemu je odabran hotel „Logis Chez Germaine“ koji se nalazi na adresi Route de Josbaig 18. Cijena noćenja u dvokrevetnoj sobi, u ovom hotelu, za vrijeme ovog hodočašća, je bila 79 Eura po sobi.