Geüs d'Oloron _ Ordiarp

Nakon napuštanja sela Geüs d'Oloron hodočasnička staza nastavlja po međumjesnoj cesti do kružnog toka kod kojeg skreće lijevo na lokalnu usku asfaltnu cestu. Ovo mjesto se zove Préchacq-Josbaig i u njemu postoji ljekarna i Bar koji radi od ranih jutarnjih sati.

Hodočasnička staza najprije slijedi lokalnu asfaltnu cestu a nakon nje nastavlja po makadamskom putu, pa po poljskom putu i na kraju po planinarskoj stazi dolazi u selo Hôpital Saint-Blaise. Najveći dio ovog dijela hodočasničke rute vodi kroz visoku, pretežno hrastovu šumu, koja daje hladovinu tijekom cijelog dana. Hodočasnička staza na njemu stalno meandrira u nadmorskoj visini ali nema dužih niti zahtjevnijih uspona.

U selu Hôpital Saint-Blaise postoje dva restorana koja ne rade u jutarnjim satima a u jednom od njih je i Auberge. Nakon ovog sela hodočasnička staza u malo oštrijem usponu, kroz visoku hrastovu šumu, izlazi na čistinu i nastavlja dalje po brežuljcima koji su samo djelomično šumoviti ali su većinom goli pa se sa njih otvaraju jako lijepi vidici na okolne livade i pašnjake, koji u pozadini imaju bijele vrhove Pirineja.

Na ovom dijelu hodočasničke rute hodočasnička staza vodi po lokalnim asfaltnim, makadamskim i šumskim putovima i na kraju i po pravoj planinarskoj stazi. Tu se i nalazi najduži uspon na ovoj hodočasničkoj dionici koji nije jako zamoran iako je dosta dug i savladava pristoju nadmorsku visinu tj. veći dio od 1210 m uspona koji treba savladati na ovoj hodočasničkoj dionici.

Na ovom dijelu hodočasničke rute nema većih naselja samo su prisutna seoska domaćinstva koja su raštrkana po brežuljcima i pored njih prolazi hodočasnička staza. U nastavku se daje popis tih domaćinstava: Merkhapidea, Zintoa, Capdepont, Oyhenart, Gatzan, Algare, Ochat, Chao, Mukur i Benta. Ova informacija može pomoći hodočasniku samo ako ostane bez vode onda može zamoliti neko od spomenutim domaćinstava da mu daju vode. Nakon posljednjeg seoskog domaćinstva hodočasnička staza se počinje spuštati po lokalnoj cesti sve do grada Mauléon-Licharre.

Mauléon-Licharre je francuski grad s 3440 stanovnika koji je okružen brdima. On je glavni grad pokrajine Soule Baskije u odjelu Pyrénées-Atlantiques. Njegova povijest seže do srednjeg vijeka.

Njegov ubrzani razvoj je započeo u 19. stoljeću zahvaljujući industriji tenesica. Ova industrija je imala svoj vrhunac u ranom 20. stoljeću, a danas se Mauleon smatra glavnim gradom espadrilla. Festival posvećen njima održava se na blagdan Velike Gospe 15. kolovoza svake godine.

U ovom trenutku, većina najljepših i najznačajnijih građevina skoncentrirana je oko velikog trga Allées i ulice Victor Hugo.

Trg Allées ima izuzetan arhitektonski kompleks, jedinstven u unutrašnjosti Baskija, na kojem se posebno ističe zgrada Gradskog vijeća, Muzej kulturne baštine (Maison du Patrimoine) i posebno Andurain dvorac koji je izgrađen u šesnaestom stoljeću i nalazi se na popisu povijesnih spomenika Francuske.

Najznačajnija vjerska baština ovoga grada je: Kapela Saint-Jean-de-Berraute iz 1220. godine, Crkva Gospe od Gornjeg grada iz 1373. godine i  Crkva Sv Ivana Krstitelja iz 19. stoljeća.

U ovom gradu ima hodočasničko svratište u kojem se može prespavati.

Nakon napuštanja ovog grada hodočasnička staza najveći dijelom vodi po lokalnim uskim asfaltnim putovima i samo za kratko po makdamaskom putu i planinarskoj stazi. Prvo selo kroz koje prolazi je Garindein, a nakon ovog sela prolazi pored slijedećih seoskih domaćinastava: Arroquania, Merkhabidia, Eyharzia, Sorthereborda, Landrania, Jaury i Idiartéa dok ne stigne u mjesto Ordiarp koje je krajnje odredište ove hodočasničke dionice.

U ovom mjestu se nalazi crkva koja datira iz 12. stoljeća. U blizini crkve je Bar u kojem se može popiti piće i dobiti informacija o mogućem smještaju kojeg pružaju domaćinstva u svojim kućama. U ovom slučaju cijena spavanja sa večerom je bila 30 Eura po osobi. Spavanje je bilo sam u sobi sa zajedničkom kupaonicom i sanitarnim čvorom.