Nakon napuštanja prenoćišta u kući Agriturismo la Poggiarella treba se vratiti oko 350 m da bi se ponovo krenulo hodočasničkom stazom. Odmah po povratku na spomenutu hodočasničku stazu pješačenje se nastavlja po makadamskom putu, koji vodi po toskanskim brežuljcima stalno gore-dolje što čini ovaj dio ove hodočasničke dionice izuzetno atraktivnim i zanimljivim.

Nakon prijđenih 6,8 km hodočasnička staza izlazi na prometnicu, uz koju je izgrađena pješačka staza, koja je drvenom ogradom odvojena od prometnice i koja pruža kakvu-takvu zaštitu za pješaka hodočasnika. Nakon prijeđenih nekoliko stotina metara zavešava priča sa zaštitnom ogradom a hodočasnička staza nastavlja po pješačkom ugaženom putu uz samu prometnicu.

Nakon odvajanja hodočasničke staze od međumjesne ceste prelazi se na jako usku lokalnu prometnicu koja vodi sve do mjesta San Miniato. Po ovoj cesti se odvija dvosmjerni promet a ona nema dovoljno širine, pa treba biti jako pažljiv i oprezan kod pješačenja jer vozači nesmiljeno voze sa punim gasom.

San Miniato  se nalazi na jugoistočnim obroncima doline Arno, na strateški dominantnom položaju, na pola puta između Pise i Firence, u Toskani.

Arheološki nalazi ukazuju da je San Miniato i okolno područje bilo naseljeno još od doba paleolitika. Na ovom području najprije su boravili Etruščani, a nakon njih Rimljani , kojima je tu bio vojni garnizon pod nazivom „Quarto“. San Miniato je postao značajan u srednjem vijeku prije svega zbog svog geografskog položaja jer stoji na rijekama Arno i Elsa, i na hodočasničkom putu Via Francigena.

Glavne znamenitosti ovoga grada su:

  • Kula Frederick, koju je dao izgraditi Frederick II u 13. stoljeću na vrhu brda na nadmorskoj visini od 192 metara, s pogledom na cijeli Valdarno. Tijekom Drugog svjetskog rata je bila uništena od strane njemačke vojske kako bi se spriječilo Saveznike da je koriste kao obrambeni položaj, obnovljena je 1958. godine.
  • Katedrala, posvećena Santo Assunta i Santo Genesio, je izvorno romanička građevina, ali je redizajnirana nekoliko puta pa ima dijelove gotičke i renesansne arhitekture.
  • Dijecezanski muzej, pored katedrale. Ovaj muzej-galerija sadrži djela Filippo Lippija, Jacopo Chimentija, Neri di Biccija, fra Bartolomea, Frederico Cardija i Verrocchioja.
  • Palača Vicari, koju je sagradio car Otto IV u 12. stoljeću. Unutrašnjost ima niz zanimljivih fresaka, a sada je u njoj hotel.
  • Crkva San Francesco izgrađena u ranom 13. stoljeću s romaničkom fasadom,
  • Samostan San Francesco kojeg je navodno osnovao sveti Franjo Asiški 1211. godine, kada je posjetio ovaj grad. Samostan stoji iznad grada na brdu.

Od grada San Miniato do grada San Miniato Basso hodočasička staza u početku nastavlja po uskoj prometnici po kojoj se odvija dvosmjerni promet a koja nema nogostup niti neku pješačku stazu, a nakon toga skreće s nje na građenu pješačku stazu koja pruža gostoprimstvo pješačenu slijedećih 200-tinjak metara nakon čega se ponoovno vraća na usku prometnicu sa dvosmjernim prometom.

San Miniato Basso je grad u općini San Miniato. Centar ovog grada potječe iz kasnog srednjeg vijeka, a nalazi se uz ceste: „strada Pisana“ i „strada statale 67 Tosco Romagnola“, u blizini mosta preko „Rio Pidocchio“. Krajem osamnaestog stoljeća, nedaleko od mosta na cesti „strada Pisana“, podignuta je crkva koja je posvećena Svetom Stjepanu i Martinu. Po završetku crkve 1782. u mjestu je popisano 33 obitelji s oko 330 stanovnika.

Nakon posljednjih kuća u gradiću San Miniato Basso hodočasnička staza skreće na makadamski put po kojem se odvija samo lokalni promet. Na ovom dijelu hodočasničke staze neće vas zasnetati gusti promet ali za sušnih vremena će vas sigurno zasmetati vozači koji misle da je noga na gasu jedino na pravom mjestu pa dižu veliku prašinu koja doslovno guši pješake.

Nakon spomenutog makadamskog puta hodočasnička staza nastavlja po nasipu sve do 22 kilometra, kod kojeg hodočasnička staza prelazi preko mosta, napušta nasip i nastavlja dačje građenim pješačkim putom sve do gradića San Pierino.

San Pierino je jedna od dvanaest općina koje čine Fucecchio a koja se nalazi s druge strane rijeke Arno.

Nakon gradića San Pierino hodočasnička staza nastavlja po nasipu odteretnog kanala. Pješačenje po ovom dijelu hodočasničke rute je jako lijepo i inspirativne iako se nalazi u okruženju njiva i otranica koje su zapuštene i zakorovljene.

Kada se dođe do točke u kojoj se križaju 2 odteretna kanala tu treba skrenuti lijevo i ići sve do ruba šume, nakon toga skrenuti uz rub šume i izići u industrijsku zonu grada Fucecchio.

Fucecchio je grad u provinciji Firenza u talijanskoj regiji Toskana. U njemu je jako razvijena industrija obrade kože i proizvodnje obuće. Glavne su mu znamenitosti: Collegiata di San Giovanni Battista (izvorno iz 11. stoljeća),  Abbazia di San Salvatore (koja je osnovana1001. godine), Oratorij Madonna della Ferruzza i palača Corsini.

Ponte a Cappiano se nalazi na kanalu Usciana na izlasku iz grada Fucecchio, na strmim obroncima Cerbaie. Ime mu je složeno od imenice Ponte (Most) i imena brda Cappiano s kojega je pogled na most. Ovaj most potječe iz ranog srednjeg vijeka. Preko njega vodi hodočasnički put Via Francigena.

Nakon prolaska kroz grad Fucecchio hodočasnika staza izlazi na građeni pješačko biciklistički put kojeg slijedi do križanja sa međuregionalnom prometnicom. Ova šetnica vodi kroz visokun šumu koja pruža ugodnu hladovinu za vrućih dana. Kada se napusti zagrljaj međuregionalne prometnice hodočasnička staza nastavlja po makadamskom putu koji vodi kroz visoku šumu makije i koji je označen kao poučna staza na kojoj ima niz panoa koji vas upozoravaju na okolnosti ovoga kraja. Ovakva je situacija na hodočasničkoj ruti sve do ulaska u mjesto Galleno.

Nakon ovog sela hodočasnička staza vodi dalje po lokalnoj uskoj prometnici po kojoj se odvija dvosmjerni promet a na njoj nema nikakve zaštite. Ista situacija na hodočasničkoj rutu je i nakon prolaska kroz mjesto Corte Basilio i mjesto Bacarino a nakon njih i kroz grad Altopascio. Nakon ovog grada slijedi pješačenje do mjesta Porcari koje je konačno odredište ove hodočasničke dionice.

Altopascio je grad u pokrajini Lucca u regiji Toskana. Spominje se još od rimskog doba a na svojoj važnosti je dobio zbog otvaranja preteče današnjih hostela na hodočasničkom putu Via Francigena, 1084. godine.

Glavne znamenitosti ovoga grada su: Badia Svetog Petra koja datira iz 1039. godine i Crkva Svetog Jakova koja je u srednjem vijeku bila hodočasnička bolnica a nakon toga je dograđena u crkvu u romaničkom stilu.

Porcari  je grad i općina u pokrajini Lucca u talijanskoj regiji Toskana. Nalazi se oko 50 km  zapadno od Firence i oko 8 km istočno od Lucce. Od srednjeg vijeka kroz ovo mjesto prolazi hodočasnički put Via Francigena. U gradu se nalazi crkva Svete Juste, koja datira iz 16. stoljeća.

U gradu Porcari može se prenoćiti u hotelu Plazza koji se nalazi u ulici Via Della Stazione 85. Cijena noćenja iznosi 69 Eura za dvokrevetnu sobu.

Albumi sa slikama

Komentari korisnika

Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovu dionicu.

Statistika i pregled dionice

Vrijeme trajanja:

10 h 30 min

Visina polazišta:

161 m

Visina odredišta:

3 m

Minimalna visina:

2 m

Maksimalna visina:

168 m

Uk. vis. raz. uspona:

593 m

Uk. vis. raz. silaska:

751 m

Ukupna duljina:

46 km

Prosječni nagib:

3 %

Utrošak energije:

22179 kJ

Zahtjevnost dionice:

Srednje teška

Markacija dionice:

Dobra

Visinski graf dionice
Graf puta dionice

Preuzmi GPS trag

Samo prijavljeni korisnici mogu preuzeti GPS trag.

Dijeli dionicu

Podijeli na FacebookuPodijeli na PinterestuPodijeli putem e-maila