Cornellana - Campiello

Nakon napuštanja mjesta Cornellana, slijedećih desetak kilometara, hodočasnička staza vodi gotovo po ravnom terenu bez većih oscilacija u nadmorskoj visini. Ovaj dio hodočasničke staze obilazi neke lijepe zaseoke s srednjovjekovnim ostacima, vijugavim stazama koje vode uz rijeku Nonaya. Konačno, kada se dođe u Salas koji je jedno od najbolje očuvanih srednjovjekovnih sela u Asturiji, sa mramornim kamenim ulicama, srednjovjekovnom kulom, palačom Valdes Salasa i Samostanskog kompleksa Santa María la Mayor.

Iz Salasa započinje uspon na kojem se u slijedećih 7 km dobiva na nadmorskoj visini oko 450 m. Staza prolazi kroz šumu nakon čega izlazi na visoravan koja slijedećim 20-tak kilometara meandrira u nadmorskoj visini između 600 i 660 m. Na 33 km ove hodočasničke dionice započinje uspon na najvišu njenu nadmorsku visinu (903 m). Prosječan nagib ovog uspona je 8,5 stupnjeva. Odmah po dosezanju ove točke odmah započinje spust u kojem se gubi 300 m nadmorske visine i koji završava 2 km prije kraja ove hodočasničke dionice.

Prvi uspon iz mjesta Salasa vodi kroz prašumu: hodočasnik je okružen drvećem i papratima, i stalno čuje zvuk vode koja se strmoglavljuje u slapovima i gotovo stalno je nagrađen lijepim vidicima na okolinu. Pojedine dionice ove staze su dosta strme i nalikuju na planinarski uspon tako da je dobro počinuti u samom Salasu gdje postoje barovi otvoreni čitave godine. Nakon savladanih uspona izlazi se na visoravan šetnju i stiže se do sela La Espina. Na ovoj visoravni osim sela La Espina su i slijedeća mjesta: La Pereda, Bedures, El Pedregal prije naselja Tineo. Na ovom dijelu hodočasničke staze vrijedi posjetiti Crkvu Cristo de los Afligidos u mjestu La Pereda. U mjestu Tineo vrijedno je župnu crkvu San Pedro. Sama trasa prolazi rubnim dijelom Tinea pa je za posjetu samom gradiću potrebno skrenuti u njega. Nakon izlaska iz Tinea, staza se nastavlja poljskim putem s kojeg se pruža lijepi pogleda na Tineo naslonjen na susjedni brežuljak.

Slijedeća oko 3 km hodočasnička staza nastavlja dalje po spomenutoj visoravni, a nakon toga započinje uspon do mjesta Navariega na prijevoju planine Sierra de la Guardia. Ako je lijepo vrijeme i nema magle, s ovog prijevoja se možete vidjeti Biskavski zaljev. Uz lijepi pogled u daljinu, tu je i nezaobilazan benediktinski samostan Santa María la Real de Obona, koji je utemeljen u 7. stoljeću od strane kneza Adelgastera. Samostan je napušten i gotovo je u ruševinama, ali još uvijek se može vidjeti grb Krune Kastilje i Leon na ulazu u klaustar kroz dva luka.

Nakon oštrog spuštanja sa ovog prijevoja, slijedi još 3 km pješačenja do krajnje točke ove hodočasničke dionice u mjestu Campiellu. U Campiellu je moguće pronaći smještaj u privatnom albergu Casa Herminia koji ujedno nudi i smještaj u odvojenim sobama. U sklopu smještaja (samostalna soba je 30€) se nudi  i jednostavna hodočasnička večera (juha, glavno jelo, desert, vino ili voda) za dodatnih 10€. Također je moguće oprati i osušiti odjeću (što je gotovo  neophodno nakon prelaska ove dionice u kišnom periodu). Ukoliko se kasnije odlučite za prolazak Hospitales rutom (osobito u zimskom periodu), dobro je u Campiellu opskrbiti se namirnicama i vodom za tu dionicu.

Za ovu hodočasničku dionicu, kao i za onu prethodnu, vrijedi upozorenje da su markacije i smjerokazi rijetki te da je otežano snalaženje, pa je poželjna upotreba nekog navigacijskog uređaja da se ne bi nepotrebno lutalo. Uz ovo upozorenje, općenito za cijelu hodočasničku dionicu vrijedi da se u zimskom ili kišovitom periodu pješači po blatnim hodočasničkim putovima koji su uz to i loše održavani i mjestimično su zarasli u šikaru.