La Virgen del Camino _ Astorga

Nakon grada Virgen del Camino, hodočasnička ruta vodi kroz područje sa sve manje industrijskih pogona a sve više prelazi u poljoprivredni seoski krajolik. U nastavku ova dionica još prolazi kroz sljedeća mjesta: Valverde de la Virgen, San Miguel Del Camino, Villadangos Del Páramo, San Martín Del Camino i konačno stiže grada Hospital de Órbigo.

Na ovoj dionici ima puno mjesta gdje je moguće jesti i piti ali isto tako i trgovina gdje se može nabaviti hrana. Hodočasnička ruta je cijelo vrijeme u zagrljaju ceste N120, pa je praćenje izuzetno jednostavno. Cijela ova dionica se u naravi može okarakterizirati ravničarskom sa dosta naselja usput. U mjestu San Martín Del Camino, smještaj je moguć u svratištima Albergue Ana i Albergue Viera.

Prolazak kroz gradić San Martin del Camino je vrlo jednostavan, treba samo pratiti markacije do kanala Parma (Canal de Parma), tu skrenuti desno na stazu s drvoredom koja vodi uz glavnu cestu i to ponovo N120. Dolaskom na kanal Presa de Cerrajera, stiže se na točku s koje se vidi Puente de Órbigo, a do njega se stiže slijedeći hodočasničku rutu koja vodi i dalje uz cestu N120.

U srednjem vijeku Puente de Órbigo je bilo malo naselje na lijevoj obali rijeke Órbigo koje se razvijalo oko crkve Svete Marije - Santa Maria. Tako se zove i most – Puente de Órbigo. Krajem  šesnaestog stoljeća u drugom naselju na desnoj obali rijeke, izgrađena je bolnica od strane Reda vitezova Svetog Ivana od Jeruzalema. Gradić koji se razvijao oko bolnice dobio je ime po njoj - Hospital de Órbigo. U devetnaestom stoljeću, stanovnici Hospital de Órbiga, uništili su dva kraja ovog mosta kako bi spriječili prolazak Napoleonovih vojnika.

Ovaj grad ima dugu tradiciju u poljoprivrednoj proizvodnji. U 1890. godini Don Francisco i Don Pedro Blanco Sijera Pambley osnivaju školu u kojoj se nakon osnovnog obrazovanja izučavala poljoprivredna proizvodnja. Većina stanovnika radi u tvornicama stočne hrane i mlijeka. Uz navedeno, sve više napreduje i turistički sektor, koji svoj sve veći zamah dobiva od kada je obnovljeno hodočašće u Santiago de Compostelu. Ovaj gradić je postao nezaobilazna točka na tom hodočasničkom putu.

Najznačajnija turistička atrakcija ovoga mjesta je srednjovjekovni most iz trinaestog stoljeća, koji je izgrađen na rijeci Órbigo. Kada ga sada pogledamo, čini se neprimjereno velikim u odnosu na korito rijeke. Najveći dio protoka ove rijeke odlazi u umjetno jezero Barrios de Luna, pa je to opravdan razlog izgradnje ovako velikog mosta, prije izgradnje ovog jezera. Most ima 20 lukova i jako dobro je očuvan. Izgrađen je na starom rimskom putu koji vodi iz Leona do Astorge. Preko ovog mosta nema prometovanja motornim vozilima. Na sredini mosta je monolit koji podsjeća na bitku koja je se vodila 1434. godine. Uz njega se nalazi informativna tabla na kojoj su date informacije o ovom spomeniku kulture, i o njegovoj povijesti, ali na žalost samo na Španjolskom jeziku. Ovaj most je proglašen Španjolskim nacionalnim spomenikom 1939. godine.

Ovaj  most iz 13. stoljeća najduži je na hodočasničkom putu za Santiago de Compostelu. Dugačak je 204 m i ima 20 lukova. Most prati legenda „El Paso Honroso“ ili Prolaz časti.

El Paso Honroso, ime je viteškog turnira kojeg je pokrenuo vitez Don Suero de Quiñones. Don Suero je bio zaljubljen u damu pod imenom Doña Leonor de Tobar, koja nažalost nije osjećala isto za njega. Vitez se smatrao zatočenikom svoje ljubavi te je zbog toga odlučio nositi željezni ovratnik svakog četvrtka, čime je okarakterizirao sebe kao roba svoje ljubavi.

Da bi impresionirao damu koju je volio i kralja Juana II s jedne strane, i da bi se oslobodio ljubavnog ropstva s druge strane, odlučio je pokrenuti viteški turnir po uzoru na istinske vitezove. Na sastanku koji se održao u siječnju 1434. godine, Don Suero je predložio kralju da će slomiti 300 koplja na mostu iznad rijeke Orbigo, i samo onda ako u tome uspije, skinut će željezni ovratnik. Kralj je pristao i upućen je poziv vitezovima na sve strane.

Odazvali su se vitezovi iz Njemačke, Italije, Portugala i posebno Kraljevstva Aragon. Turnir je započeo 10. srpnja 1434. godine i trajao mjesec dana, tijekom kojih je Don Suero i njegovih 9 vitezova porazilo 68 ljudi, ubivši samo jednog i pritom slomivši 200 koplja. Ljudi koji su sudili tijekom natjecanja, donijeli su odluku da je to dovoljno i na ceremoniji uklonili željezni ovratnik Don Sueru.

Na mostu u Hospital de Orbigo, nalazi se komemoracijska ploča turnira koja navodi imena 10 vitezova koji su sudjelovali u turniru: Don Suero de Quiñones, Don Diego de Bazán, Don Suero Gómez, Don Lope de Aller, Don Pedro de los Ríos, Don Lope de Estúñiga, Don Pedro de Nava, Don Sancho Rabanal, Don Diego de Benavides, Don Gómez de Villacorta.

Na ovoj ploči je ispisan i sljedeći tekst: Por rescate de la prisión en que su señora le tenía; Y con codicia de fama durable; Concertó con nueve caballeros más; Defender el Paso Honroso junto a este puente; Rompiendo lanzas contra más de setenta caballeros; Que al camino de romería del Apóstol Santiago; Llegaron de Castilla, de Aragón, de Cataluña; De Valencia, de Portugal, de Bretaña; De Italia y de Alemania.

To u grubom prijevodu znači: Da bi se oslobodio zatvora u kojem ga je držala njegova dama; I žudeći za vječnom slavom; Krenuo je u pohod s 9 drugih vitezova; Da bi obranio častan prolaz preko mosta; Lomeći koplja s više od 70 vitezova; Koji su na hodočasnički put Svetog Jakova Apostola; Došli iz Castille, Aragona, Catalune, Valencije, Portugala, Britanije, Italije i Njemačke.

Uz ovu, postoji jedna ponešto drugačija verzija ove legende u kojoj je Don Suero ponudio turnir Svetom Jakovu kazavši da će zajedno s 9 vitezova, izazvati one koji hodočaste u Santiago de Compostelu, sve dok ne bude polomljeno 300 kopalja.

Kada je turnir završio, svi su sudionici otišli u Santiago de Compostela položiti svoja oružja Apostolu. Nakon toga čina vidjeli su sliku Svetog Jakova Apostola, koja se koristi u procesijama, sa zlatnim ovratnikom oko vrata. Nažalost, kao i mnoge druge legende, ni ova nema sretan završetak. Nekoliko godina poslije turnira, Don Suero je izgubio život od strane viteza kojeg je porazio, a koji je tražio osvetu za svoj poraz.

Svake godine početkom lipnja, od 1997. godine, Fiesta de las Justas del Paso Honroso se održava na polju pokraj mosta kako bi se odala komemoracija legendi. Učesnici se oblače u srednjovjekovna ruha i evociraju taj događaj. Ta manifestacija je sada postala značajan turistički događaj za ovo mjesto. Priča o El Pasu Honroso se spominje u romanu Don Quijote, koja je mogla biti inspiracija za stvaranje glavnog junaka ovog romana.

U gradiću Hospital de Órbigo postoji više svratišta i dva hostela, nekoliko restorana i trgovina, pa za smještaj nema problema.

Hospital de Órbigo se napušta kroz ulicu Calle Alvarez u kojoj se nalaze crkve: Iglesia de San Juan Bautista i Iglesia de Santa Maria. Kada se iziđe iz sela stiže se na križanje na kojem treba odabrati jednu od dvije ponuđene opcije za nastavak pješačenja. Prva opcija, koja se smatra izvornom, slijedi cestu N120, dobro je markirana i vodi u mjesto San Justo de la Vega, gdje se opet obje rute susreću.

Druga opcija je novija, vodi kroz sela i puno je ugodnija za hodanje. Na spomenutom raskrižju treba skrenuti desno i nakon skretanja nastaviti ravno oko 2 km do sela Villares de Órbigo. Ovo selo ima privatno svratište, caffe bar i ljekarnu. Kroz ovo selo treba nastaviti glavnom ulicom, proći pored korita „lavadero“, to je mjesto gdje su žene prale rublje prije nego su imale perilicu i tekuću vodu u stanovima. Kada se prođe „lavadero“ treba nastaviti dalje još 200-tinjak metara i nakon toga skrenuti lijevo. Nakon skretanja treba prohodati još 1 kilometar prije ponovnog povratka na cestu i dolaska u selo Santibáñez de Valdeiglesias.

U selu Santibáñez de Valdeiglesias ima manje svratište koje ima mogućnost kuhanja. U selu nema trgovine niti kafića pa hranu i piće treba donijeti sa sobom. Ovo selo je jako malo, pa usprkos tome u njemu se svake godine izgradi labirint od kukuruzne trske koji je najveći na svijetu.

Kroz selo Santibáñez de Valdeiglesias treba nastaviti ravno ulicom Calle Carromonto Alto, koja će vas dovesti do vrha brda. S vrha brda slijedi spuštanje u dolinu a markacijske oznake hodočasničke staze, nalaze se na tlu. Nakon toga slijedi ponovno penjanje na susjedno brdašce, a nakon što se popnete na njega slijedi kratko pješačenje po visoravni sve dok se ne dođe do križa Crucero de Santo Toribio gdje se ponovo spajaju dvije staze. Od križa Crucero de Santo Toribio, za lijepog dana može se doživjeti jako lijep vidik na Astorgu i dolinu ispod. U nastavku hodočasnička staza vodi nizbrdo i kada se dođe do stare ceste treba odmah skrenuti na nju i slijediti je sve dok se ne stigne na novu glavnu cestu i u gradić San Justo de la Vega.

San Justo de la Vega, koji je brzo rastući gradić sa puno trgovina, restorana i barova. Izlazak iz mjesta San Justo de la Vega, vodi po ulici Calle de los Vientos i nakon prelaska mosta preko rijeke Río Tuerto, treba skrenuti desno i slijediti stazu uz  rijeku. Nakon toga treba prijeći rimski most Roman Puente de la Moldería, zatim nastaviti preko željezničke pruge s lijeve strane oko 200 m ispod zidina grada, pa uzbrdo kroz Puerta del Sol, stiže se u Astorgu.

Prije nego što su stigli Rimljani Astorga je bila pod vlašću keltskog plemena Astur. Cijelu ovu regiju tada osvaja rimska legija-Legija X Gemina. Rimljanima je Astorga bila jedna od važnijih utvrda s obzirom na broj cesta koje su prolazile kroz nju, jer je bila važno prometno čvorište i zbog rudnika zlata u tom području. Rimljani su ovaj grad nazvali Asturica Augusta. U posljednjih nekoliko stoljeća Astorga je postalo glavni grad Maragatosa, etničke skupine ljudi koja je poznata po svojem osebujnom načinu oblačenja, običajima i stilu gradnje. U srednjem vijeku, kada je ovaj hodočasnički put bio najrazvijeniji, u  Astorgi su bile 22 hodočasničke bolnice, a posljednja od njih El Hospital de las Cincol Llaga, je izgorjela u ranom 20. stoljeću. U Astorgi se sastaju dva značajna hodočasnička puta u Santiago de Compostela, Srebreni put (Via de la Plata) i Put Svetog Jakova (Camino Frances).

U Astorgi postoji nekoliko značajnih građevina koje vrijedi posjetiti. Prva je Katedrala Catedral de Santa Maria. Gradnja Katedrale  je počela u 15. stoljeću pod pokroviteljstvom biskupa Don Alvaro Osorio y Guzmán kao dio pregradnje ranije romaničke katedrale, čiji se izvorni dijelovi vide i u sadašnjoj građevini. Katedrala se gradila 300 godina. Većina građevine građena je u gotičkom stilu, dok su zvonici  i fasada dodani  početkom 18. stoljeća, u baroknom stilu.

Pored katedrale je još jedna značajna građevina, biskupska palača Palacio Episkopal, koja unatoč svojem imenu nikada nije bila dom biskupa, i služila je kao lokalni stožer stranke Falange generala Franca,  tijekom Španjolskog građanskog rata.

Na mjestu sadašnje biskupske palače, bila je mala skromna biskupijska zgrada, za koju je zemljište darovao kralj Doña Urraca biskupu Don Pelayu  1120. godine.  Stara zgrada je stradala u požaru i izgorjela je do temelja. Trebalo je graditi novu biskupsku palaču a za njenog projektanta po nalogu biskupa don Juan Bautista Grau y Vallespinósa, izabran je arhitekt Anton Gaudi.

Izgradnja je započela u lipnju 1889. godine, a kada je umro biskup 1893. godine, bila su dovršena njena prva dva kata i ostalo je za izgraditi njen treći kat i krovište. Nakon smrti svog prijatelja biskupa don Juan Bautista Grau y Vallespinós, Gaudi je imao niz nesuglasica s članovima biskupskog vijeća i podnio je ostavku na projekt, to je bilo zaustavljanje gradnje za još nekoliko godina. 

Takva pat pozicija na izgradnji ove građevine je trajala sve do dolaska Asturijskog biskupa Julián de Diego y Alcoleakroz 1907. godine,  koji je nastavio gradnju palače. Kako bi omogućio da se završi građevina, biskup je angažirao arhitekta Ricardo Garcia de Guereta koji je trebao završiti zgradu  1915. godine. Kapela je posvećena 1913. godine, ali sljedeće godine Ricardo Garcia de Guereta, kao što je učinio i Gaudi, podnio je ostavku i napustio ovaj projekt. Takva se situacija zadržala sve do 1956. godine i imenovanja biskupa Castelltorta, koji je inicirao završetak radova, i građevina je konačno dovršena 1961. godine,  a biskup Gonzalez Martin je odmah pretvara u ono što je sada - El Museo de los Caminos.

Poput mnogih velikih gradova koji se nalaze na hodočasničkoj ruti i Astorga ima sve uobičajene sadržaje koji su potrebni hodočasniku. Za smještaj se može odabrati jedan od 2 velika svratišta ili neki od hotela i hostela.

U ovom hodočašću odabrano je prenoćište u Hotelu Imprenta Musical u kojem dvokrevetna soba s uključenim doručkom košta 62,5 Eura. Ovaj hotel se nalazi u samom centru grada neposredno iz katedrale.

Što treba vidjeti na ovoj dionici:

• Puente de Orbigo - Most u Hospital de Órbigo
• Katedrala -  Catedral de Santa Maria - Astorga
• Biskupska palača - Palacio Episkopal - Astorga
• Crkva Santiago – Villadangos
• Puente de Orbigo - Most u Hospital de Órbigo