Sljedeći dio hodočasničke rute za Santiago de Compostelu koji završava u Ponferradi, prolazi kroz područje poznato kao la Margateria a nakon njega ulazi u regiju Bierzo. Ovo područje ima vrlo malo sela pa se može preporučiti da uvijek sa sobom imate dovoljno hrane i vode. Obzirom da se na ovom dijelu hodočasničke rute prelaze prilično visoke planine, uvijek sa sobom treba imati suhu odjeću, koja može zatrebati čak i usred ljeta.

Kroz Astorgu treba pratiti hodočasničke markacije, i kada se prođe pored katedrale, treba skrenuti lijevo u ulicu Calle Portería i proći kroz gradska vrata Obispo. Nakon prolaska kroz spomenuta gradska vrata treba nastaviti ravno kroz ulicu Calle Sancti Spiritu, a nakon nje ulicom Calle San Pedro dok se ne prođe crkva. Na raskrižju nakon prolaska crkve treba skrenuti u ulicu Calle de los Mártires i nastaviti prema selu Santa Colomba de Somoza. Potvrda dobro odabranog smjera, dobije se kada se prolazi kapelica  Ermita del Ecce, ona mora biti s vaše lijeve strane. U ovoj kapelici, u jutarnjim satima dežuraju dvoje starijih ljudi koji udaraju žigove u vaše hodočasničke putovnice i uz to prodaju neke hodočasničke suvenire. Kapelica je otvorena i ima jako lijepi barokni oltar. Ispred kapelice je česma s pitkom vodom.

Nakon prolaska spomenute kapelice, hodočasnička staza prelazi preko nadvožnjaka iznad autoputa, da bi nakon toga nastavila paralelno s lokalnom cestom, po građenom makadamskom putu sve do sela Murias de Rechivaldo. U ovom selu se može prespavati u dva svratišta i nekoliko seoskih domaćinstava. Uz spomenuto u selu su još dva restorana u kojima se može nešto pojesti i popiti.

Murias de Rechivaldo je lijepo mjesto u kojem dominiraju kamene kuće koje su izgrađene u tradicionalnom  Maragato stilu. Većina kuća datira iz druge polovine 19. stoljeća zbog poplave koja je uništila većinu sela u rujnu 1846. Novi dio naselja izgrađen je na uzvisini kako bi se izbjegla ponovna poplava. U mjestu je crkva iz 18. stoljeća Iglesia de San Esteban koja ima izrezbaren lik Djevice Virgen del Pilar iznad glavnih ulaznih vrata. Crkva također ima vanjsko stubište koje vodi do vrha zvonika, što je obilježje koje se susreće samo u ovim krajevima. Još je jedna karakteristika zvonika u ovom kraju jer gotovo u pravilu na svima su gnijezda roda.

U nastavku od ovog sela, hodočasnička staza nastavlja po zemljanom putu, paralelno s lokalnom niskoprometnom cestom sve do sela Santa Catalina de Somoza. U ovom selu se može prespavati u dva svratišta i jednom hostelu. Nakon ovog sela slijedi 4 km pješačenja i dalje po zemljanoj stazi, do sela El Ganso koje se nalazi na nadmorskoj visini od 1020 m. El Ganso je tipično sela ovog područja, a neke od kuća  još uvijek imaju tradicionalne slamnate krove. Na žalost, neke od njih su zamijenjeni s crijepom koji je puno lakše održavati.

U nastavku, od ovog sela do Rabanal del Camina, hodočasnička staza u prvom dijelu nastavlja po zemljanom putu i u njenom srednjem dijelu vodi pored šume borova koja se nalazi s njene desne strane. Nakon prolaska pored spomenute šume, hodočasnička staza za kratko izlazi na lokalnu cestu i skreće s nje pa vodi kroz šumu makije u kojoj dominira hrast sladunac do ponovnog izlaska na lokalnu cestu, nakon kojega u nastavku vodi uz nju sve do Rabanal del Camina.

Kroz Rabanal del Camino, hodočasnička staza vodi po popločanim ulicama. Ovaj gradić je popularno odmorište za hodočasnike jer nakon njega slijedi prelazak preko dva gorja; Monte Irago i Montes de León. Kada se ulazi u ovo mjesto po hodočasničkoj stazi, na samom početku ovog mjesta, s lijeve strane je crkvica El Cristo koja je u sastavu mjesnog groblja. Nakon što se prođu dvije kuće s desne strane, prolazi se pored crkve iz 18. stoljeća (Inglesia de San Jose). Ova crkva ima lijepi glavni i četiri pomoćna oltara i svi su izgrađeni u baroknom stilu. Crkva je stalno otvorena jer su njene naznačajnije umjetnine zaštićene debelom čeličnom ogradom, pa su tako zaštićene od otuđivanja a uz to i stavljene na divljenje dobronamjernicima.

Nakon ove crkve, s lijeve strane ceste u sredini sela, prolazi se pored Benediktinskog samostana (Monasterio Benedictino del Monte Irago), ispred kojeg je mala trgovina suvenira u kojoj se može udariti žig u vašu hodočasničku putovnicu. U crkvici ovog samostana nakon večernje mise, nudi se mogućnost ispovijedi i uz to dijeli se hodočasnicima hodočasnički blagosov. U njoj se nalazi i kip svetog Jakova kao hodočasnika. Uz spomenutu crkvu vrijedno je posjetiti ostatke bivše bolnice  Hospital de San Gregorio i kuću Casa de las Cuatro Esquinas, u kojoj je kralj Felipe II jednom odsjeo. Tu je još i crkva iz 12. stoljeća Iglesia de Santa María, uz koju je izgrađena kuća koja je bila dom reda Vitezova Templara (Ordena de los Templarios).

U Rabanal del Caminu, može se prenoćiti u  Hostelu El Refugio, koji ima 16 soba. Osim ovoga ima i drugih hostela i nekoliko hodočasničkih svratišta. Jedano od njih je privatno a s njim upravlja bratovština Svetog Jakova iz Velike Britanije.

U planinskom selu Rabanal del Camino započinje planinarski uspon u Puerto de Foncebadón koji se nalazi na planinaskom lancu Montes de Leon (najviši vrh Cuina 1987 m), na prijevoju  Monte Irago. Hodočasnička staza vodi uz cestu po makadamskom putu, prolazi pored Hodočasničke česme (Fuente del Peregrino), da bi nakon 5 km stigla u spomenuto mjesto na prijevoju. Na njemu je biskup Gaucelmo, u 12. stoljeću, sagradio crkvu i hostel San Salvador del Monte Irago.

Puerto de Foncebadón je bio napušten sve do ponovnog oživljavanja hodočasničkog puta u Santiago de Compostelu a u posljednje vrijeme obnovljeno je nekoliko kuća. U selu su otvorena dva restorana, hostel i dva svratišta. Hodočasnička staza vodi kroz selo, prolazi pored srušene crkve i hospicija koje je sagradio spomenuti biskup Gaucelmo i sastaje se sa cestom na samom vrhu planine, kod visoko postavljenog željeznog križa na drvenu banderu Cruz de Ferro, oko kojeg se nalazi velika hrpa kamenčića koje su donijeli i ostavili hodočasnici.

Donošenje kamenčića je stari hodočasnički običaj kojeg su uveli hodočasnici donoseći kamenčić od svojeg doma i ostavljali su ga na ovom mjestu. Ovaj željezni križ je najslikaniji objekt na cijeloj hodočasničkoj ruti. Prvi križ na ovaj vrh je postavio spomenuti biskup u 11. stoljeću, a on se danas čuva u muzeju (Museo de los Caminos) u Astorgi.

U nastavku, hodočasnička ruta vodi paralelno s lokalnom cestom, sve do planinskog selca Manjarín. Za razliku od susjednog sela Foncebadóna koje još uvijek imalo par stanovnika, Manjarín je potpuno napušten početkom 19. stoljeća. Tako je bilo sve do 1993. godine dok se u njega nije vratio Tomas Martinez, renovirao jednu od starih kuća i počeo raditi kao „hospitalero“.  U kući je napravio nešto kao muzej u kojem se nalaze svakakve stvari sakupljene bez nekog reda. Što god tko donese on to stavi u muzej. Ulaz u muzej je besplatan. U muzeju se nude topli napitci, sokovi i voda, naravno uz plaćanje. Ispred kuće je hrpa smjerokaza sa udaljenostima do pojedinih mjesta. Te smjerokaze donose hodočasnici i ostavljaju ispred ove kuće.

Hodočasnička staza nastavlja dalje paralelno sa cestom, prolazi pored komunikacijskog stupa i vojne postaje, nastavlja ravno na najviši vrh na ovom hodočasničkom putu 1515 m. Na 1500 m postavljen je križ pored kojeg je izgrađeno svratište, koje je zaključano i izvan upotrebe. S ove točke započinje kontinuirano spuštanje, najprije u dolinu El Bierzo a zatim sve do grada Ponferrada.

Također, odavde se lijepo vide Sierra de Gristredo i Cordillera Cantábrica na zapadnom horizontu iznad Ponferrade. Na spomenutom spustu najprije se stiže u planinsko selo Acebo u kojem su kuće izgrađene s drvenim balkonima u tradicionalnom stilu. Glavna ulica vodi u samo središte sela do crkve San Miguel u kojoj je kip Svetog Jakova hodočasnika.

Na izlasku iz sela je bicikl kao spomenik, a podignut je njemačkom biciklistu Heinrichu Krause koji je ovdje umro 1987. godine na putu za Santiago de Compostela.

Nakon prolaska spomenutog spomenika a lijeve strane nalazi se Albergue La Casa Del Peregrino u koji je odabran za prenoćište u ovom hodočašću. Cijena dvokrevetne sobe s vlastitom kupaonicom je 30 Eura.

Što treba vidjeti na ovoj dionici:

  • Cruz del Ferro - dobro mjesto da se promisli o prijeđenom putu
  • El Acebo - Crkva San Miguel, lijepi višebojni kameni kip Svetog Jakova hodočasnika

Albumi sa slikama

Komentari korisnika

Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovu dionicu.

Statistika i pregled dionice

Vrijeme trajanja:

08 h 22 min

Visina polazišta:

909 m

Visina odredišta:

1127 m

Minimalna visina:

870 m

Maksimalna visina:

1509 m

Uk. vis. raz. uspona:

799 m

Uk. vis. raz. silaska:

581 m

Ukupna duljina:

37 km

Prosječni nagib:

4 %

Utrošak energije:

17673 kJ

Zahtjevnost dionice:

Zahtjevna

Markacija dionice:

Dobra

Visinski graf dionice
Graf puta dionice

Preuzmi GPS trag

Samo prijavljeni korisnici mogu preuzeti GPS trag.

Dijeli dionicu

Podijeli na FacebookuPodijeli na PinterestuPodijeli putem e-maila