Mansilla de Las Mulas - León

Hodočasnička ruta vodi iz Mansille de Las Mulas preko srednjovjekovnog mosta na rijeci Elsa,  a zatim nastavlja građenom hodočasničkom stazom koja vodi pored ceste N120. Čim napustite Mansilla de las Mulas, u daljini se vide obrisi planinskog lanca Cordillera Cantabrica.

Nakon 4,5 km pješačenja, cijelo vrijeme po građenoj hodočasničkoj stazi, većim dijelom po hladovini, stiže se u mjesto Villamoros de Mansilla u kojem se prelazi rijeka Moro, a u njemu je vrijedno  vidjeti crkvu San Esteban. Kroz ovo selo hodočasnička staza vodi po zaustavnom traku ceste N120, a nakon njega ponovo vodi po građenoj hodočasničkoj stazi. Nakon prijeđenih 2 km, dolazi se do 20-lučnog 200 metara dugog mosta Puente de Villarente koji premošćuje rijeku  Rio Pormo, a kada se prijeđe spomenuti most, stiže se u mjesto Puenta Villarente. Treba imati na umu da je ovaj most još uvijek u funkciji i da je jako prometan, pa je za potrebe hodočasnika uz njega izgrađen pješački most što daje potpunu sigurnost od gustog prometa. U ovom selu ima restorana, bar i trgovina, kao i nekoliko svratišta  i par hostela, pa opskrba i spavanje za one koji ostaju, nije upitna.

Kada se prođe selo Puente Villarente,  nakon benzinske crpke, sa desne strane ceste, vodi markirana makadamska staza, koja paralelno sa cestom ide sve do sela Arcahueja, a nekoliko kilometara dalje dolazi se u selo Valdelafuente, koje ima svu standardnu hodočasničku ponudu. Nažalost, u ovom selu prestaje makadamski put, a hodočasnička staza nastavlja uz glavnu cestu do kružnog toka na kojem treba odabrati cestu N601.  Hodočasnička staza vodi uz nju polako se uspinjući uzbrdo prema prijevoju Alto del Portilla odakle se dobro vidi grad Leon i planine u daljini. Nakon toga se  dolazi  na obilaznicu Avenida de Madrid koju treba prijeći i spustiti se do mjesta Puente Castro nad Rio Torio, koje je u stvari predgrađe Leona. 

U nastavku hodočasnička staza vodi preko pješačkog mosta koji se nalazi 50-tak metara prije glavnog mosta koji premošćuje rijeku Rio Bernesga, a  nakon toga treba nastaviti ravno do avenije Avenida del Alcaldekroz Migue Castano.  Za približno 1,5 km stiže se na trg Plaza Santa Ana. Na ovom trgu treba skrenuti u ulicu Calle Barahona, zatim po ulici Calle Puertamoneda proći pored crkve Iglesia de Santa Maria del Mercado na desnoj strani, te nastaviti niz ulice Calle de la Rua i Calle Ancha dok ne dođete do katedrale u Leonu.

Leon leži na obalama rijeke Rio Bernesga i pretposljednji je veliki grad na hodočasničkom putu za Santiago de Compostela. Nakon Leona započinje uspon kroz gorje Cordillera Cantabrica.

Grad je osnovan kao rimska utvrda 68. godine, koja je štitila puteve po kojima se prevozilo zlato iz rudnika zlata u pokrajini El Bierzo. Tada je Leon bio domaćin legiji Septima odnosno Sedmoj Legiji Imperijalnog Rima, pa je po tome i dobio ime. Leon je kristijaniziran u trećem stoljeću i postao je najstarije biskupijsko središte u Zapadnoj Europi. On je postao kršćansko središte Španjolske u 10. stoljeću za vrijeme vladavine Ordoñoa II, kralja Galicije i Leona. Bio je uništen od strane Maura oko 987. godine, a primat kršćanskog središta Španjolske mu je vratio Alfonso V.

Kao i Burgos, Leon je zaslužio da se u njemu provede neko vrijeme, osobito ako se ima interesa za arhitekturu. Grad je pun arhitektonskih remek dijela, uključujući i zgradu koju je projektirao poznati arhitekt Gaudi. Prva građevina koju treba posjetiti je katedrala Catedral de Santa Maria, koja je istinsko  gotičko remek-djelo. Leonska Katedrala slovi kao Sikstinska kapela romaničke i gotičke arhitekture. Gradnja ovog arhitektonskog remek-djela je započela u 13. stoljeću, a izgrađena je po uzoru na izvornu romaničku katedralu koja je bila izgrađena preko puta palače Ordoñoa II.

Tijekom svog života katedrala je doživjela neke veće rekonstrukcije i obnovu. Zbog neadekvatnog građevinskog zemljišta na kojem je izgrađena, kao i zbog loše kvalitete korištenog kamena,te zbog težine vitraja od korištenog obojenog stakla, građevina je postala nestabilna. Dosad opsežna zamjena ugrađenih kamenih blokova sa novim od kvalitetnijeg kamena, obavljena je u 19. stoljeću. To nije dovoljno jer stabilnost građevine zahtjeva uklanjanje čitavih njenih dijelova. To je samo po sebi zahtjevan inženjerski posao  da učine korake u pravom smjeru jer bi cijela zgrada mogla kolabirati. Ono što je zapravo uzrok problema sa statikom građevine su bezbrojni tuneli koji su izgrađeni kao dio rimskih toplica.

Jako puno kipova ima ova katedrala,  ali jedan od njih ima posebnu priču. Taj kip prikazuje Djevicu od Kocke (Virgen de los Dados). Priča se odnosi na zapovjednika Tercios de Flandesa koji je išao na objed u jednu od brojnih konoba u ulici Calle de la Vieja Bodega (sada poznatu kao Calle Mariano Dominguez Berrueta). Nakon što je se dobro najeo i popio dosta vina, počeo je pričati o brojnim bitkama koje je vodio, a nakon nekog vremena, potaknut velikim količinama konzumiranog alkohola, počeo je kockati. Nažalost, ovako alkoholiziran, počeo je gubiti dosta novca. Pokušavao je vratiti izgubljeni novac i nastavio je s kockom dok nije izgubio sve što je imao.

Kada je ostao bez novca za kocku tjeskoban i uvrijeđen napustio je konobu. Lutajući noću ulicama Leona  počeo je proklinjati lošu sreću jer su mu kockice odnijele sve što je imao, ipa je takav tjeskoban došao  do kipa Djevice s djetetom  koji je bio na sjevernom zidu katedrale. Ponadao se da će mu kip Djevice donijeti mir, ali dogodilo se potpuno suprotno tome. U nastupu bijesa bacio je kocku prema Djevici koja je udarila u glavu Krista djeteta kojemu je potekla krv iz glave. U tom trenutku Tercios de Flandes je osjetio studen koja je prostrujala kroz njegovo tijelo i on je pao na koljena moleći oprost za ono što je učinio, te je  tu  ostao do zore.

Nekoliko dana kasnije, Tercios de Flandes je ovu priču ispričao u franjevačkom samostanu izvan zidina Leona. Nakon što je objasnio što je učinio, ušao je u samostan i zavjetovao se da ga nikada neće živ napustiti i da će ostatak svoga života provesti kao franjevački redovnik.

Priča o tome što se dogodilo ubrzo se proširila po cijelom gradu, a kip je od toga dana postao poznat kao Djevica od Kocke (Virgen de los Dados). Vijeće katedrale, bojeći se da bi se to moglo ponovo dogoditi, odlučilo je unijeti kip Djevice u katedralu, gdje se i danas nalazi. Ruke Djevice su ispružene kao da želi reći da je ona spremna primiti kockice od bilo koje osobe nezadovoljne svojom igrom.

U  katedrali je još vrijedno posjetiti muzej koji se nalazi u samostanima i sakristiji. Muzej sadrži puno djela neprocjenjive vrijednosti sakralne umjetnosti, kao i grobove i kipove mnogih koji su pripadali Leonskom plemstvu.

Nedaleko od katedrale je bazilika Real Colegieta de San Isidoro. Ova lijepa romanička građevina izgrađena je djelomično unutar gradskih zidina,  te je  jedan  od najznačajnijih objekata ovog tipa. Kako gledate prema ovoj bazilici vrata na desnoj strani se zovu La Puerta del Perdón ili vrata oprosta. Ako neki hodočasnik na svom hodočasničkom putu u Santiago de Compostela, nije  mogao  nastaviti svoje hodočašće zbog bolesti, prolaskom kroz ova vrata, dobivao bi  potpuni oprost grijeha.

Treba spomenuti i zgradu Casa Botines, koju je djelo poznatog arhitekta Antona Gaudija. Zgradu je naručio trgovac tekstilom, a izgradnja je počela 1891. godine.

Tu je i  bivša  hodočasnička  bolnica  i samostan San Marcos. Bolnica je izgrađena po nalogu kralja Alfonsa VII i bila je u upotrebi od 12.  do 15. stoljeća.  Većinu zgrade sada zauzima luksuzni Parador.

Ako se ne ide dalje, treba pronaći smještaj u nekom od hotela, hostela ili svratišta, ostaviti ruksak i obići grad. Ako ste za spavanje izabrali svratište u samostanu Santa Ana, treba voditi računa da se vrata zaključavaju u 22 sata i da se nakon toga vremena ne može ući.