León - Hospital de Órbigo

Nije lako izići iz Leona. Teško je pratiti markacije koje su često stavljene na asfalt. Ttreba biti skoncentriran i pažljiv da se ne pogriješi i ode u krivom smjeru. Ako se to i dogodi, mještani koji gaje lijepe simpatije prema hodočasnicima, upozoriti će vas i vratiti na pravi smjer. Izlazak iz grada prilično je nezanimljiv i vodi kroz industrijsku zonu sve dok se ne dođe ponovo do ceste N120. Tu se hodočasnička ruta ponovo priključi uz nju i ne napušta je sve do kraja ove dionice.

Ovaj nastavak pješačenja je takav da ćete ga htjeti čim prije zaboraviti jer vas na ovom dijelu dionice stalno prati buka i prašina. Prvo mjesto u koje se stiže je Virgen del Camino. Prema priči, lokalnom pastiru se ukazala Gospa, nakon čega je bio pozvan da ispuca kamenčić iz svoje praćke i na mjesto gdje je kamen pao, izgradila se crkva. Na ostacima ruševine te crkve, 1961. godine arhitekt Fray Francisco Coello iz Portugala, projektirao je sadašnju crkvu Iglesia de la Virgen del Camino.  Kipar José María Subirachs, izradio je trinaest kipova modernističkog stila. 12 apostola stoje iznad zapadnog portala,  a samo Sveti Jakov gleda prema Santiagu de Composteli. U crkvi je sačuvan i barokni oltar iz 16. stoljeća na kojem je kip Gospe.

Nakon prolaska mjesta Virgen del Camino, hodočasnička ruta vodi kroz područje sa sve manje industrijskih pogona, a sve više prelazi u poljoprivredni seoski krajolik. U nastavku ova dionica još prolazi kroz sljedeća mjesta: Valverde de la Virgen, San Miguel Del Camino, Villadangos Del Páramo, San Martín Del Camino i konačno stiže na odredište Hospital de Órbigo.

Na ovoj dionici ima puno mjesta gdje je moguće jesti i piti, ali isto tako i trgovina gdje se može nabaviti hrana. Hodočasnička ruta je cijelo vrijeme u zagrljaju ceste N120, pa je praćenje izuzetno jednostavno. Cijela ova dionica se u naravi može okarakterizirati ravničarskom sa dosta naselja usput i Leonom kao velikim mjestom na njenom početku. U mjestu San Martín Del Camino, smještaj je moguć u svratištima Albergue Ana i Albergue Viera.

Prolazak kroz gradić San Martin del Camino je vrlo jednostavan, treba samo pratiti markacije do kanala Parma (Canal de Parma), tu skrenuti desno na stazu s drvoredom koja vodi uz glavnu cestu i to ponovo N120. Dolaskom na kanal Presa de Cerrajera, stiže se na točku s koje se vidi Puente de Órbigo, a do njega se stiže slijedeći hodočasničku rutu koja vodi i dalje uz cestu N120.

U srednjem vijeku Puente de Órbigo je bilo malo naselje na lijevoj obali rijeke Órbigo koje se razvijalo oko crkve Svete Marije - Santa Maria. Tako se zove i most – Puente de Órbigo. Krajem  šesnaestog stoljeća u drugom naselju na desnoj obali rijeke, izgrađena je bolnica od strane Reda vitezova Svetog Ivana od Jeruzalema. Gradić koji se razvijao oko bolnice dobio je ime po njoj - Hospital de Órbigo. U devetnaestom stoljeću, stanovnici Hospital de Órbiga, uništili su dva kraja ovog mosta kako bi spriječili prolazak Napoleonovih vojnika.

Ovaj grad ima dugu tradiciju u poljoprivrednoj proizvodnji. U 1890. godini Don Francisco i Don Pedro Blanco Sijera Pambley osnivaju školu u kojoj se nakon osnovnog obrazovanja izučavala poljoprivredna proizvodnja. Većina stanovnika radi u tvornicama stočne hrane i mlijeka. Uz navedeno, sve više napreduje i turistički sektor, koji svoj sve veći zamah dobiva od kada je obnovljeno hodočašće u Santiago de Compostelu. Ovaj gradić je postao nezaobilazna točka na tom hodočasničkom putu.

Najznačajnija turistička atrakcija ovoga mjesta je srednjovjekovni most iz trinaestog stoljeća, koji je izgrađen na rijeci Órbigo. Kada ga sada pogledamo, čini se neprimjereno velikim u odnosu na korito rijeke. Najveći dio protoka ove rijeke odlazi u umjetno jezero Barrios de Luna, pa je to opravdan razlog izgradnje ovako velikog mosta, prije izgradnje ovog jezera. Most ima 20 lukova i jako dobro je očuvan. Izgrađen je na starom rimskom putu koji vodi iz Leona do Astorge. Preko ovog mosta nema prometovanja motornim vozilima. Na sredini mosta je monolit koji podsjeća na bitku koja  se vodila 1434. godine. Uz njega se nalazi informativna tabla na kojoj su date informacije o ovom spomeniku kulture, te o njegovoj povijesti, ali na žalost samo na španjolskom jeziku. Ovaj most je proglašen španjolskim nacionalnim spomenikom 1939. godine.

Ovaj  most iz 13. stoljeća najduži je na hodočasničkom putu za Santiago de Compostelu. Dugačak je 204 m i ima 20 lukova. Most prati legenda „El Paso Honroso“ ili Prolaz časti.

El Paso Honroso  ime je viteškog turnira kojeg je pokrenuo vitez Don Suero de Quiñones. Don Suero je bio zaljubljen u damu pod imenom Doña Leonor de Tobar, koja nažalost nije osjećala isto za njega. Vitez se smatrao zatočenikom svoje ljubavi,  te je zbog toga odlučio nositi željezni ovratnik svakog četvrtka, čime je okarakterizirao sebe kao roba svoje ljubavi.

Da bi impresionirao damu koju je volio i kralja Juana II s jedne strane, te  da bi se oslobodio ljubavnog ropstva s druge strane, odlučio je pokrenuti viteški turnir po uzoru na istinske vitezove. Na sastanku koji se održao u siječnju 1434. godine, Don Suero je predložio kralju da će slomiti 300 koplja na mostu iznad rijeke Orbigo  i samo onda ako u tome uspije, skinut će željezni ovratnik. Kralj je pristao i upućen je poziv vitezovima na sve strane.

Odazvali su se vitezovi iz Njemačke, Italije, Portugala i posebno Kraljevstva Aragon. Turnir je započeo 10. srpnja 1434. godine i trajao mjesec dana, tijekom kojih je Don Suero i njegovih 9 vitezova porazilo 68 ljudi, ubivši samo jednog i pritom slomivši 200 koplja. Ljudi koji su sudili tijekom natjecanja, donijeli su odluku da je to dovoljno i na ceremoniji uklonili željezni ovratnik Don Sueru.

Na mostu u Hospital de Orbigo nalazi se komemoracijska ploča turnira koja navodi imena 10 vitezova koji su sudjelovali u turniru: Don Suero de Quiñones, Don Diego de Bazán, Don Suero Gómez, Don Lope de Aller, Don Pedro de los Ríos, Don Lope de Estúñiga, Don Pedro de Nava, Don Sancho Rabanal, Don Diego de Benavides, Don Gómez de Villacorta.

Na ovoj ploči je ispisan i sljedeći tekst: Por rescate de la prisión en que su señora le tenía; Y con codicia de fama durable; Concertó con nueve caballeros más; Defender el Paso Honroso junto a este puente; Rompiendo lanzas contra más de setenta caballeros; Que al camino de romería del Apóstol Santiago; Llegaron de Castilla, de Aragón, de Cataluña; De Valencia, de Portugal, de Bretaña; De Italia y de Alemania.

To u grubom prijevodu znači: Da bi se oslobodio zatvora u kojem ga je držala njegova dama; i žudeći za vječnom slavom; krenuo je u pohod s 9 drugih vitezova; da bi obranio častan prolaz preko mosta; lomeći koplja s više od 70 vitezova; koji su na hodočasnički put Svetog Jakova Apostola; došli iz Castille, Aragona, Catalune, Valencije, Portugala, Britanije, Italije i Njemačke.

Uz ovu, postoji jedna ponešto drugačija verzija ove legende u kojoj je Don Suero ponudio turnir Svetom Jakovu kazavši da će zajedno s 9 vitezova, izazvati one koji hodočaste u Santiago de Compostelu, sve dok ne bude polomljeno 300 kopalja.

Kada je turnir završio, svi su sudionici otišli u Santiago de Compostela položiti svoja oružja Apostolu. Nakon toga čina vidjeli su sliku Svetog Jakova Apostola, koja se koristi u procesijama, sa zlatnim ovratnikom oko vrata. Nažalost, kao i mnoge druge legende, ni ova nema sretan završetak. Nekoliko godina poslije turnira, Don Suero je izgubio život od strane viteza kojeg je porazio, a koji je tražio osvetu za svoj poraz.

Svake godine početkom lipnja, od 1997. godine, Fiesta de las Justas del Paso Honroso se održava na polju pokraj mosta kako bi se odala komemoracija legendi. Učesnici se oblače u srednjovjekovna ruha i evociraju taj događaj. Ta manifestacija je sada postala značajan turistički događaj za ovo mjesto. Priča o El Pasu Honroso se spominje u romanu Don Quijote, koja je mogla biti inspiracija za stvaranje glavnog junaka ovog romana.

U gradiću Hospital de Órbigo postoji više svratišta i dva hostela, nekoliko restorana i trgovina, pa za smještaj nema problema.