Nájera _ Belorado

Od Najere do Azofre hodočasnička ruta najprije vodi malo oštrije uzbrdo i tu savladava najvišu visinsku razliku na jednom usponu. Hodočasnička staza je u naravi dosta široki makadamski put koji vodi sve do grdića Azofra. Kada se jednom iziđe na ovaj nivo visoravni, hodočasnička staza stalno ide malo gore-dolje, pa je jako ugodna za pješačenje. Mana ove dionice hodočasničke rute je u tome što nigdje nema hlada i nije se moguće skriti od sunca. Panpramu za vrijeme prolaska ovog dijela uglavnom čine nepregledne plantaže vinograda.

Azofra je gradić koji sada ima oko 300 stanovnika. U njoj je crkva (Iglesia de Nuestra Senora de Los Angeles) u kojoj se nalazi kip Svetog Jakova hodočasnika. Na kraju naselja je park posvećen Djevici od Valbanera (Virgen de Valbanera), zaštitnici pokrajine La Rioja.

U Azofra ima oko 110 kreveta za hodočasnike. U glavnom svratištu ima 60 mjesta i u još jednom  24 mjesta. U slučaju da se oba svratišta popunjena, hodočasnici mogu prespavati u staroj školi, koja je renovirana, a raspolaže sa 10 mjesta. Dodatnih 16 mjesta nalazi se u župnom hostelu.  Kao alternativni skupi smještaj je šarmantni hotel Boutique Hotel Real Casona De Las Amas. U ovom hotelu cijena spavanja u dvokrevetnoj sobi s doručkom za dvije osobe iznosi oko 140 Eur-a.

Nakon izlaska iz Azofre, Camino ruta najprije polako pa poslije sve oštrije vodi uzbrdo do mjesta Cirueña. Ona je udaljena 9 km od Azofre i na tom putu se dobije 200 m visinske razlike. Ovo mjesto se nalazi na prijevoju i nakon njega ruta se dosta oštro počinje spuštati i tu izgubi 100 m visinske razlike. Prije ulaska u Cirueñu prolazi se pored velikog Golf  igrališta i kompleksa vila izgrađenih oko njega (Rioja Alta Golf Club). U njemu ima dosta restorana i kafića pa se može dobro pojesti i popiti. Ako se ne želi penjati u ovo mjesto, može se i nastaviti izravno slijedeći cestu N120 u Santo Domingo. Prvoopisani put nakon Cirueñe vodi u Santo Domingo.

Santo Domingo je osnovao ovaj grad 1044. godine, s nakanom da pomogne hodočasnicima na putu u Santiago de Compostela. Ovo mjesto je proglasio gradom Alfonso XI 1334. godine. Katedrala (Catedral Santo Domingo de la Calzada) je izgrađena u centru mjesta, na središnjem trgu Plaza del Santo, sagrađena je 1158. godine. Slobodno se može popeti na toranj zvonika ove katedrale s kojeg se pruža nezaboravan pogled na grad i okolicu.

Legenda kaže kako je njemački bračni par sa sinom hodočastio u Santiago de Compostela. Kada su stigli u Santo Dominga odsjeli su u svratištu. Gostioničareva kći se zaljubila u mladog njemca, ali joj on nije uzvratio osjećaje. Ona da mu se osveti podmetnula je limenu posudu u njegovu prtljagu. Kada su njemci napustili svratište, djevojka je prijavila pljačku, što je dovelo do uhićenja dječaka, koji je optužen za krađu i osuđeni na smrt vješanjem. Njegovi roditelji su nastavili hodočašće i nakon izvršenja svojega zavjeta, vratili su se u Santo Domingo po tijelo svojega sina. Iznenadili su se kada su vidjeli da visi i da je još uvijek živ. Mladić je izjavio da mu je Santo Domingo pomogao da ostane živ, dok su drugi tvrdili da je to bila molitva roditelja spomenutom svecu, da  ga zadrži na životu. Roditelji su otišli do gradonačelnika da ga obavijeste o čudu. Gradonačelnik je bio pri jelu i posluženi su mu bili pečeni pijetao i kokoš. Gradonačelnik im nije povjerovao i rekao im je da je njihov sin jednako živ kao ovaj pečeni pijetao i kokoš. U tom trenutku su oživjeli pijetao i kokoš. Nakon ovog događaja ostala je izreka: „Santo Domingo de la Calzada je mjesto, gdje piletina pjeva nakon što je pečena“.

U centralnoj lađi katedrale, nasuprot glavnom oltaru, je kokošinjac u kojem se nalazi kokoš i pijetao. Kokošinjac služi kao podsjetnik na čudo koje se dogodilo. Prisutnost živih životinja u crkvi dokumentirana je  još od 1350. Trenutno pijetao i kokoš se mijenjaju svakih petnaest dana.

Stara hodočasnička bolnica pored katedrale, koju je izvorno izgradio Santo Domingo, sada je pretvorena u impresivnan luksuzni Hotel (Parador – luksuzni hotel izgrađen u povijesno i arhitektonski značajnoj zgradi). Kuće u ulici Calle Mayor: Gradska vijećnica i Samostan posvećen Svetom Franji (Convento de San Francisco) su također glavne točke od interesa za posjetiti.  Grad ima veliki izbor trgovina, barova i restorana koji se nalazi uz ulice Calle Mayor i Paseo.

Od Santo Dominga do Belorada hodočasnička ruta ide gore-dolje stalno se uspinjući da bi neposredno prije Belorada dosegla nadmorsku visinu od 825 m. Bez obzira na brežuljkastost terena ovaj dio hodočasničke rute nije zamoran i nije težak za savladavanje, a na njemu se napušta pokrajina Rioja i ulazi se u pokrajinu Castilla. Prvo mjesto nakon napuštanja Santo Dominga je Grañón udaljen 6,5 km. Negdje na pola puta između ova dva mjesta dolazi se od spomenika u obliku križa Cruz de los Valientes.

Ovaj križ obilježava bitku između dva susjeda, prvog iz Santo Domingo de la Calzade i drugog iz Grañón koji su se borili u XVII stoljeću, da bi riješili spor između dvaju gradova oko vlasništva nad pašnjakom. Borili su se prsa o prsa do smrti. Prvi koji je poginuo u borbi bio je onaj iz Santo Dominga. Pobjednik u ovoj borbi i osvajač pašnjaka umro je kasnije od zadobivenih ozljeda u ovoj borbi.

Grañón ima svratište u kojem se navečer služi zajednička večera a spava se u spavaonicama na podu. Uz spomenuto on je i grad zidina. Nekada su u njemu bila dva samostana i hodočasnički hospicij. Na ostacima samostana napravljena je crkva Iglesia de San Juan Bautista.

Nakon Grañóna hodočasnička ruta prolazi kroz mjesta Redecilla Del Camino, Castildelgado, Viloria de Rioja, Villamayor Del Río. U svim ovim mjestima može se nabaviti hrana i popiti piće, a hodočasnička ruta se stalno vrti oko ceste N120, nekada uz nju pa je radnim danom nesnosna buka, a nekada podalje od nje što daje malo mira i može se prepustiti meditaciji. Hodočasnička staza gotovo nikada ne vodi po cesti N120, pa je s te strane sigurna.

Belorado je moderno pokrajinsko središte. Leži u dolini rijeke Río Tirón u podnožju planina.  Crkva iz 16. stoljeća (Iglesia de Santa María) sa njenim oltarima na kojima se prikazuje Svetog Jakova kao ubojicu muslimana i kao hodočasnika. Uz crkvu se nalazi i svratište za hodočasnike. Iza crkve se nalazi špilja koja je nekoć bila dom pustinjacima. Uz spomenutu na trgu Plaza Mayor možete se vidjeti i crkva iz 18. stoljeća (Iglesia de San Pedro). Na periferiji grada je i samostan (Monasterio de Santa María de la Bretonera). Na trgu Plaza Mayor ima dosta restorana, trgovina i barova. U ovom hodočašću smješteni smo bili u Hotel A Santiago u kojem je cijena dvokrevetne sobe 40 Eura a hotel nudi i sve ostale usluge potrebne hodočasniku po prihvatljivim cijenama.

Što treba vidjeti na ovoj dionici:

• Crkva Nuestra Senora de los Angeles, Azofra - Kip Svetog Jakova kao hodočasnika
• Katedrala Santo Domingo de la Calzada
• Crkva i zvonik San Juan – Granon
• Crkva Virgen de la Calle - Redecilla - 12. stoljeće romanička krstionica
• Crkva Santa Maria - Belorado  iz 16. stoljeća