Padronelo _ Sarria

Padornelo je malo selo i nema problema sa snalaženjem, treba samo slijediti dobro markiran hodočasnički put i za čas se stiže u selo Ermita de San Oxan, od kojeg započinje malo oštriji spust u selo Alto do Poio. U ovom mjestu, pored kafića, treba izabrati cestu desno a hodočasnička staza vodi paralelno s njom sve do sela Fonfría.

Fonfría je dobila ime po fontani koja se zove Fons Frigida. U selu ima svratište koje uz spavanje nudi i hodočasnički meni za večeru i doručak ujutro. Uz ovo svratište u selu tokom ljeta ima i kafić koji je preko zime zatvoren. Kroz ovo selo treba proći glavnom ulicom a na njegovom kraju treba nastaviti hodočasničkom stazom koja vodi uz glavnu cestu, a koja je omeđena drvoredom, sve do sela Biduedo.  Iz ovog sela slijedi kontinuirani spust nizbrdo sve do grada Triacastela. Hodočasnička ruta prolazi kroz sela Fillobal i Ramil, i povremeno vodi kroz drvored hrastova i kestena koji za vrućih dana pružaju dobru hladovinu.

Triacastela je dobilo ima po tri utvrde koje su nekoć tu stajale. Na to podsjeća toranj crkve iz 18. stoljeća (Iglesia de Santiago), na kojem su izrezbarene tri utvrde. Kamen za crkvu je uziman iz istog kamenoloma iz kojeg je uziman kamen za katedralu Svetog Jakova u Santiagu. Kamen su donosili hodočasnici pa su im u to ime, u gradu,  podigli spomenik. Danas je ovo mjesto živo s puno kafića, trgovina i restorana, kao i puno različitih mogućnosti smještaja.

Kroz grad treba slijediti hodočasničke markacije a na kraju grada postoji mogućnost izbora dviju ruta koje vode za Sarriju. Ovdje će biti opisan kraći put. Duži ima smisla ako se želi u mjestu Samos vidjeti manastir (Monasterio de Samos), koji ima dugu povijest i dobro je očuvan. Kraća ruta ostaje na glavnoj cesti, te za približno 2 km skreće lijevo i nastavlja uz cestu do sela Balsa, a prolazi pored crkve (Iglesia de Nuestra Señora de las Nieves), koju je vrijedno posjetiti ako se ima vremena. Nakon ovog mjesta hodočasnička ruta nastavlja kroz šumovitu dolinu kroz koju teče rijeka (Río Valdeoscuro) sve do ponovnog izlaska na glavnu cestu, na mjestu pored česme za vodu. U nastavku ruta vodi uz cestu polagano se uspinjući do mjesta San Xil, zatim nastavlja uz  Alto do Riocabo, koji nudi jako lijepe vidike na okolne Galicijske brežuljke, dok ne dođe u selo Montán a nakon njega i do crkve (Iglesia de Santa María). Hodočasnička ruta i dalje slijedi glavnu prometnicu prolazi kroz selo Furela, a nakon njga kroz zaselak Pintin, pa kroz selo Calvor i konačno stiže u selo Aquida u kojem se ova ruta spaja na onu koja vodi kroz mjesto Samos, pa dalje nastavljaju zajedno do Sarrije.

Nakon sela Aquida, hodočasnička ruta i dalje ide paralelno s glavnom cestom, stiže u San Mamed del Camino, nastavlja kroz njega glavnom ulicom, prolazi pored kampa koji iznajmljuje šatore a ima kafić i restoran, da bi na kraju dovela do sela Vigo de Sarria. U njemu se slijedi glavna ulica do mosta Puente Ribeira iznad Río Sarria, treba prijeći most pa skrenuti desno i popeti se po granitnoj skalinadi (Escalinata Maior) u ulicu Rua Maior. Nakon toga treba nastaviti cestom LU-5602 do grada Sarrije.

Sarria je naseljeno mjesto više tisuća godina a u njoj su stolovali Kelti i Rimljani. Gradom je ovo mjesto proglasio Alfonso IX krajem 12. stoljeća, koji je bio posljednji kralja Leóna. Nažalost, kralj je umro 1230. godine od teške bolesti baš u vrijeme kada je odlučio izvršiti svoje hodočašće u Santiago de Compostelu. Kip Alfonsa IX može se vidjeti u blizini policijske stanice.

Na prvi pregled čini se da Sarria nema puno toga za ponuditi turistima. Tako izgledaju mnogi drugi španjolski gradovi, koji su jako izgrađeni uz vrlo prometnu glavnu ulicu, ali u slučaju ovog mjesta treba se okrenuti prema rijeci jer ovo mjesto živi s rijekom. Uz rijku je glavna šetnica koja je navečer puna života. Većina se povijesnih građevina koje su povezane sa hodočašćem, nalazi na brijegu u starom gradu. Na samoj hodočasničkoj ruti je samostan Monasterio de la Magdalena, koji su osnovali talijanski redovnici koji su prošli ovaj put na njihovom hodočašću u Santiago de Compostelu. Talijanska braća su pripadala redu koji se zvao „Frailes de la Penitencia de los Venerables Mártires de Cristo“ ili grubo prevedeno: Braća časne pokore mučenika Kristovih, koji su stolovali u ovom samostanu do 1568. godine, kada su nestali.

Neposredno prije samostana Monasterio de la Magdalena, nalazi se zeleno-bijela zgrada koja je između 1930. i 1950. godine bila istražni zatvor ili Prisión Preventativa, u kojem su držani kriminalci dok su čekali suđenje. Danas se ova zgrada koristi kao muzej lokalnog građevinskog fakulteta. Odmah pored zgrade nekadašnjeg zatvora i ispod ruševina dvorca Torre de la Fortaleza, je crkva iz 13. stoljeća Iglesia San Salvador, kojoj je zvonik dodan u 19. stoljeću.

Kao vječna straža iznad grada nadvile su se ruševine dvorca Torre de la Fortaleza. Vjeruje se da je izgrađen u 13. stoljeću, ali je uništen tijekom ustanka Irmandiño u 15. stoljeću. Jedino što je od nekadašnjeg dvorca koji je imao četri kule ostalo je jugoistočni toranj s otvorenim stubištem i dva štita s grbovima. Na izlasku iz Sarrie prolazi se pored kapelice iz 18, stoljeća Capilla de San Lázaro, koja je jedini preostali dio nekadašnje velike hodočasničke bolnice  El Hospital de San Lazaro. Ova bolnica je bila poznata jer su se u njoj liječili gubavci koji su hodočastili u Santiago de Compostelu, s nadom u svoje izlječenje.

Rúa Maior, glavna je ulica ovog grada u kojoj su integrirane neke povijesne sa modernim građevinama. U njoj se nalazi dosta svratišta, većina kafića, restorana i trgovina.

Od Sarrije do Santiaga de Compostele preostaje još 112 km pješačenja. Obzirom na propozicije hodočašća u Santiago da svi hodočasnici koji prijeđu pješačeći 100 km ili biciklom 200 km imaju pravo na svoj Compostela. Uvažavajući tu činjenicu jako puno hodočasnika izabire ovo mjesto kao početnu točku svog hodočašća, pa je obzirom na to zadnji dio ovog hodočasničkog puta najopterećeniji hodočasnicima. To treba imati u vidu kada se organizira prenoćište jer svratišta, hosteli i hoteli mogu biti prebukirani. Također, ovdje treba napomenuti da na preostalom dijelu hodočasničke rute, nema problema s vodom i hranom jer se svakih nekoliko kilometara prolazi kroz neko mjesto u kojem se može napraviti opskrba sa spomenutim artiklima.

Kroz Sariju treba krenuti ulicom Calle De Peregrino u smjeru juga do prvog križanja na kojem treba skrenuti desno a ulica se i dalje isto zove. Dalje treba nastaviti ovom ulicom do križanja s ulicom Calle de Benigno Quiroga, i na tom križanju skrenuti desno i nakon 50-tak metara skrenuti lijevo u ulicu Rúa Escaleira Maior. Na kraju ove nastavlja se ulica Calle de Maior, pa treba ići po njoj do križanja s avenijom Avenida de la Mercede, skrenuti desno u ovu aveniju i dalje slijediti hodočasničke  markacije.

Hodočasnička ruta najprije vodi uz željezničku prugu, a nakon što je prijeđe nastavlja cestom do križanja cesta i stiže u konačno odredište ove hodočasničke dionice, uVilei i Barrio Bardadelo. U ovom hodočašću prenoćište je bilo u Casa Barbadelo, u kojem za dvokrevetnu sobu treba platiti 40 Eura ili krevet u skupnoj spavaonici za 13 Eura.

Što treba vidjeti na ovoj dionici:

• Convento de la Magdalena – Samostan iz 13. Stoljeća – Sarria
• Iglesia de San Salvador – Gotička crkva iz 13. Stoljeća – Sarria
• Iglesia de Santiago – Crkva iz 18. Stoljeća – Triacastela