Ponte de Lima - Tui

Ponte de Lima je posljednje veće naselje u Portugalu na „sjevernom odnosno portugalskom putu“ za Santiago de Compostela. Odmah nakon napuštanja ovog grada započinje najveći uspon na cijelom ovom putu, na kojem se savladava 420 m nadmorske visine. Na jednom dijelu ovaj uspon vodi malo oštrije uzbrdo što za hodočasnike koji nisu planinari predstavlja manji problem a za planinare pravo osvježenje. Uspon vodi pretežno kroz borovu, eukaliptusovu i kestenovu šumu i zaobilazi brze prometnice. Nakon uspona slijedi stalno polagano pješačenje gore-dolje, po brežuljkastom terenu.

Na ovoj se hodočasničkoj dionici prolazi kroz slijedeća mjesta: Barrosas, Regatal Costa, Arco, Revolta, Balada, Labruja, Bandeira, Cabanas, Cedrewa, São Roque, Rubiães, Peorada, Pecene, São Bento Da Porta Aberta, Gontumil, Pereira, Fontoura, Pacos, Pedreira, Senra, Arão, Valença i na kraju Tui. Prema broju mjesta kroz koja vodi hodočasnička staza na ovoj hodočasničkoj dionici vidi se da je ovaj ruralni kraj jako gusto naseljen.

Valença do Minho je povijesno mjesto na sjeveru Portugala, koji se nalazi na granici sa Španjolskom, od koje je dijeli samo lijepa rijeka Minho, okružena je obrambenim zidinama na vrhu brijega, kojima pokazuje svoj stari obrambeni aspekt. Valença je imala izuzetnu važnost za vrijeme srednjeg vijeka, jer je sa dominantnog brda na granici, bila nekoliko puta napadnuta od strane susjedne Španjolske.

Valença se nalazi na hodočasničkoj ruti za Santiago de Compostela.

Ovim mjestom dominira impresivna tvrđava s dva tornja i dvostrukih zidova, iz 17. i 18. stoljeća, izgrađena prema projektu francuskog inženjera i arhitekta Vaubana. Ova tvrđava je danas pretvorena u luksuzni hotel (Pousada São Teotónio), a gosti ovog hotela mogu uživati u prekrasnom panoramskom vidiku.

Ekonomski značaj ovog naselja kroz stoljeća potvrđuje nekoliko tipičnih kurija kao što su: Casa do Eido, Da Casa do Poco ili raskošna Quinta da Mota.

Sakralni spomenici ovog mjesta su: Misericordia crkva iz 16. stoljeća, Colegiada de Santo Estêvão crkva iz 13. stoljeća, Santa Maria dos Anjos crkva iz 13. stoljeća i kapela Nossa Senhora da Saúde.

Selo karakteriziraju kamenite uličice koje pokazuju povijest ovog mjesta na svakom koraku, u kojima cvjeta tipična trgovina s tradicionalnim malim dućanima specijaliziranim za ručno izrađene proizvode u ovoj regiji, kao što su zlato, lan, košarstvo i također keramika.

Grad Tui se nalazi na jugu pokrajine Pontevedra, na granici sa Portugalom, od kojeg ga dijeli granična rijeka Mino. Portugalski Grad Valença koji se nalazi na brežuljku na drugoj obali spomenute rijeke, povezan je sa gradom Tui mostom iz devetnaestog stoljeća. Danas Tui ima  preko 15.000 stanovnika.  Život na ovim prostorima je započeo kao rimsko naselje pod nazivom Tusa i ima tipičnu burnu povijest mnogih Galicijskih gradova. 

Zbog svog geostrateškog položaja, kroz povijest ovaj dio Španjolske, koji je bio pod Keltima,  često je ratovao s Portugalom.

Jedna jako dobra stvar u ovom gradu je kompaktna i dobro očuvana povijesna jezgra s nekoliko važnih spomenika kulture od kojih je najznačajnija katedrala. Stara gradska jezgra je smještena na obronku brijega s kojeg vijuga cesta u dolinu do rijeke Mino.

Turističke informacije (na više jezika) su na raspolaganju na dva mjesta u gradu i to: u gradskoj vijećnici u novom dijelu grada i u kabini na glavnom gradskom trgu u povijesnoj jezgri grada. Ovaj trg je najčešće i polazna točka za većinu turista koji žele upoznati kulturno nasljeđe jer je obrubljen nizom atraktivnih zgrada građenih u galicijskih stilu i nekoliko crkava. Brojni kafići imaju garniture za sjedenje na ovom otvorenom trgu i to je dobro mjesto da se uzme neko osvježenje i napravi plan za daljnje istraživanje starog grada.

Najstariji dijelovi Tui-ja su bedemi izgrađeni za vrijeme vladavine kralja Ferdinanda i datiraju iz 12. stoljeća. Tijekom kasnijih stadija razvoja grada, a kao rezultat gradskog proširenja, veliki dijelovi tih bedema je srušen, ali ipak jedan manji dio je ostao sačuvan.

Tui katedrala je posvećena 1225. godine za vrijeme monarhije kralja Alfonsa, dok su i građevinski radovi započeli gotovo stoljeće ranije. Katedrala je zaista monumentalna građevina i njen položaj, na vrhu brijega, na vrhu grada, čini ga amblemom ovog grada. Zgrada katedrale je zapravo dvorac čiji su zidovi ukrašeni kruništima i utvrdama, od kojih neki datiraju iz 1120. godine. Najbolji pogled na Katedralu je iz točke negdje u blizini obale Mino u dolini ispod.