Lisabon - Fátima - Porto - Santiago de Compostela (Caminho Portugues)

Portugalski hodočasnički put (Camino Português ) manje je popularan od Francuskog hodočasničkog puta (Camino Frances), koji vode do Santiaga de Compostele u Španjolskoj. Njega još zovu i Kraljevskim putem jer je po njemu hodočastila kraljica Izabela od Portugala još u 12. stoljeću. Ishodišna točka ovog hodočasničkog puta je u Lisabonu, a prolazi kroz veće portugalske gradove:  Santarém, Coimbra, Porto i Vigo, prije nego što završi u Santiago de Composteli.

Portugalski hodočasnički put neki još nazivaju „Prijateljski put“ (The Friendly Camino) jer je jedan od simbola hodočašća u Santiago topao prijem hodočasnika, dok je gostoprimstvo na ovom hodočasničkom putu jako izraženo. Ljudi su jako susretljivi i uvijek žele pomoći, pa se hodočasnik na ovom putu osjeća dobrodošlim.

Od srednjeg vijeka su Portugalska monarhija i plemstvo stvorili jednu od najopsežnijih mreže hodočasničkih bolnica kako bi se što bolje zbrinulo bolesne hodočasnike na putu u Santiago. Kraljica Terezija od Portugala je 1123. godine oslobodila plaćanja karte za trajekt pri prelasku rijeke Mino.

Tradicija dobrodošlice na ovo hodočašće još uvijek živi i danas zahvaljujući stanovnicima gradova i sela razasutih uz hodočasnički put. Portugalci osjećaju posebnu pobožnost prema svetom Jakovu, pa posebno cijene sve štovatelje ovog Apostola na njihovom hodočašću u Santiago de Compostelu, koji prolaze ovim hodočasničkim putem.

Uz obilje malih gostionica usput, u kojima hodočasnici koji hodočaste po Portugalskom hodočasničkom putu, uživaju u izvrsnoj domaćoj hrani i vinu više od tisuću godina.

Svako mjesto i grad uz ovaj hodočasnički put ima niz barova i restorana, tako da ima dosta prilika da se uživa u ukusnoj gastronomiji i raznim, svjetski poznatim portugalskim i španjolskim vinima. Jako puno festivala hrane i vina se održava tijekom godine pa je velika vjerojatnost da se doživi bar jedan od njih ako se hodočasti u sezoni hodočašća (01.04.-1.11.).

Krajolik kroz koji se prolazi na ovom hodočasničkom putu, u usporedbi s  francuskim, je manje brdovit i gotovo da je ravan jer nema niti jedan veći planinski masiv kojeg treba savladati, pa je samim tim puno prihvatljiviji za hodočasnike koji nemaju nikakvih planinarskih iskustava. Pješačenje je manje naporno i gotovo da se može reći, prihvatljivo za sve starosne skupine.  Hodočasnik na ovom hodočasničkom putu prolazi kroz prekrasne ruralne krajolike koje karakteriziraju terasasti vinogradi, šume, stočne farme, sićušni zaselci i sela. Dijelovi ovog hodočasničkog puta vode po asfaltiranim cestama, pa taj dio pješačenja može biti opasan i teži za noge zbog tvrde podloge. Zbog toga hodočasnik mora biti jako oprezan kada hoda po glavnim cestama, osobito kada se približava velikim gradovima i mjestima.

Malo sa strane ovoga hodočasničkog puta nalazi se Marijansko svetište Fatima. U ovom će hodočasničkom putu biti opisan posjet ovom Marijanskom svetištu, u kojem su troje djece 1917. godine, doživjeli ukazanje Blažene Djevice Marije u tri navrata. U tim ukazanjima Blažena Djevica Marija je poručila čovječanstvu preko njih da svijet treba ispraviti sve nepravde ako želi izbjeći rat i glad.  Do ovog svetišta postoji posebno markiran hodočasnički put iz Lisabona i iz Porta, koji se u većem dijelu poklapa sa hodočasničkim putom u Santiago de Compostelu.

Hodočasnički put u Santiago de Compostelu ima žute smjerokazne oznake koje su najčešće žute strelice koje pokazuju daljnji smjer putovanja, dok su smjerokazne oznake za Marijansko svetište Fatimu plave boje i one su najčešće strelice kao smjerokazi nastavka puta prema tom svetištu. Na dijelovima na kojima ova dva hodočasnička puta vode zajedno susreću se obje smjerokazne oznake, pa slijediti hodočasničku stazu nije problem.

U drugoj polovini dvadesetog stoljeća, kada je hodočašće u Santiago de Compostelu ponovo postalo popularno, hodočasnički putovi su ponovo obilježeni i izgrađeno je dosta novijih hodočasničkih svratišta, na putu od Lisabona do Porta. Noćenje u tim svratištima je jeftino i stoji oko 5 do 6 eura, ali uvjeti u njima su spartanski. Alternativa tim svratištima je b & b smještaj u puno skupljim pansionima i hotelima. U nekim mjestima, dobrovoljna vatrogasna društva omogućavaju prenoćište u vatrogasnim postajama, u situaciji da hodočasnicima treba zaklon a drugih mogućnosti smještaja nema. Nakon Porta situacija sa smještajem u hodočasničkim svratištima je dobra. Svratišta pružaju osnovne uvjete i zadovoljavaju manje-više sve hodočasničke potrebe. Cijene u tim svratištima variraju između 10-12 Eura.

Portugalski hodočasnički put nakon Porta malo je brdovitiji pa samim tim i nešto zahtjevniji. Krajolik uz već spomenuto ima i dosta šuma eukaliptusa, pa je pješačenje po stazama na kojima ima dosta kore spomenutog drveta, ugodno i osvježavajuće za noge. I ovaj dio hodočasničkog puta je dosta naseljen i svako malo se prolazi kroz sela i manje gradiće. U tim selima se osjeti pravi život  portugalaca u manjim mjestima i često se u središtu sela na javnim česmama mogu susresti žene koje peru rublje ručno. Druga karakteristika svih tih ruralnih mjesta je da su barovi već u 8 sati ujutro puni domaćih ljudi, što je dosta neobično.

Hodočasnička putovnica se može dobiti u nizu mjesta na hodočasničkoj ruti i to u: Lisabonu, Igreja dos Mártires u ulici Rua Garrett 120, koja je jako blizu Largo do Chiado; Coimbra, Igreja de Rainha Santa Isabel; Porto, Sé, Associação dos Amigos dos Caminhos de Santiagou ulici Rua das Flores; i Tui u katedrali. Kada ste dobili svoju hodočasničku putovnicu koja vam na hodočasničkom putu služi za identifikaciju i donosi niz pogodnosti, spremni ste za vašu prvu hodočasničku dionicu.

„Buen Camino“ je hodočasnički pozdrav koji u slobodnom prijevodu znači „Sretan put“ ili kako ga neki prevode kao „Sretno hodočašće“. Ovim pozdravom će te pozdravljati sve hodočasnike na hodočasničkom putu a i vas će pozdravljati slučajni prolaznici na hodočasničkom putu.