Santo Domingo de la Calzada - Villafranca Montes de Oca

Od Santo Dominga do Belorada hodočasnička ruta ide gore-dolje stalno se uspinjući da bi neposredno prije Belorada dosegla nadmorsku visinu od 825 m. Bez obzira na brežuljkastost terena ovaj dio hodočasničke rute nije zamoran i nije težak za savladavanje, a na njemu se napušta pokrajina Rioja i ulazi se u pokrajinu Castilla. Prvo mjesto nakon napuštanja Santo Dominga je Grañón udaljen 6,5 km. Negdje na pola puta između ova dva mjesta dolazi se od spomenika u obliku križa Cruz de los Valientes.

Ovaj križ obilježava bitku između dva susjeda, prvog iz Santo Domingo de la Calzade i drugog iz Grañóna  koji su se borili u XVII stoljeću  da bi riješili spor između dvaju gradova oko vlasništva nad pašnjakom. Borili su se prsa o prsa do smrti. Prvi koji je poginuo u borbi bio je onaj iz Santo Dominga. Pobjednik u ovoj borbi i osvajač pašnjaka umro je kasnije od zadobivenih ozljeda u ovoj borbi.

Grañón ima svratište u kojem se navečer služi zajednička večera, a spava se u spavaonicama na podu. Uz spomenuto on je i grad zidina. Nekada su u njemu bila dva samostana i hodočasnički hospicij. Na ostacima samostana napravljena je crkva Iglesia de San Juan Bautista.

Nakon Grañóna hodočasnička ruta prolazi kroz mjesta Redecilla Del Camino, Castildelgado, Viloria de Rioja, Villamayor Del Río. U svim ovim mjestima može se nabaviti hrana i popiti piće, a hodočasnička ruta se stalno vrti oko ceste N120, nekada uz nju, pa je radnim danom nesnosna buka, a nekada podalje od nje što daje malo mira i može se prepustiti meditaciji. Hodočasnička staza gotovo nikada ne vodi po cesti N120, pa je s te strane sigurna.

Belorado je moderno pokrajinsko središte. Leži u dolini rijeke Río Tirón u podnožju planina.  Crkva iz 16. stoljeća (Iglesia de Santa María) sa njenim oltarima na kojima se prikazuje Svetog Jakova kao ubojicu muslimana i kao hodočasnika. Uz crkvu se nalazi i svratište za hodočasnike. Iza crkve se nalazi špilja koja je nekoć bila dom pustinjacima. Uz spomenutu na trgu Plaza Mayor može  se vidjeti i crkva iz 18. stoljeća (Iglesia de San Pedro). Na periferiji grada je i samostan (Monasterio de Santa María de la Bretonera). Na trgu Plaza Mayor ima dosta restorana, trgovina i barova. U njemu ima puno mogućnosti za prenoćiti od hotela i hostela do svratišta.

Hodočasnička ruta za izlazak iz Belorada vodi preko trga Plaza Mayor na kojem treba skrenuti lijevo u ulicu Calle Hipolito Lopez Bernal i slijediti je kroz predgrađe do samostana Convento de Santa Claru. Na ovom mjestu hodočasnici moraju prijeći cestu N-120, a nema pješačkog prijelaza, pa to može biti jako opasno, a nakon toga prelazi preko rijeke Río Tirón preko drvenog mosta. U nastavku treba slijediti hodočasničku stazu koja vodi uz  glavnu cestu do zaseoka Tosantos.

U Tosantosu je kafić El Castano na glavnoj cesti. Nakon ovog zaselka hodočasnička ruta nastavlja po zemljanoj stazi, prolazi pored kapelice Ermita de Nuestra Senora de Pena, koja datira iz 12.  stoljeća, a izgrađena je u stijeni, sve dok se ne stigne do zaseoka Villambistia.

U Villambisti postoji stara hodočasnička tradicija po kojoj hodočasnici uranjaju glavu u fontanu da bi se osvježili. Spomenici u mjestu su: crkva iz 17. stoljeća (Iglesia de San Esteban Protomártir) i kapelica (Ermita de San Roque). Od 14-16 kolovoza u mjestu je proslava blagdana Velike Gospe.

U nastavku hodočasnička staza prelazi potok i nastavlja do sela Espinosa del Camino. Hodočasnička ruta prolazi ovo selo po makadamskoj cesti, penje se do prijevoja s kojeg se vidi Villafranca Montes de Oca, nastavlja niz drugu stranu, prolazi pored ruševina samostana Monasterio San Felices de Oca, koje se nalaze u podnožju planine Montes de Oca. Posmrtni ostaci Diega Porcelosa koji je utemeljio grad Burgos, zatrpani su u ovim ruševinama. Od spomenutog samostana staza i dalje vodi po makadamskom putu sve do gradića Villafranca de Montes de Oca.

Ako se ima vremena, u ovom mjestu treba posjetiti crkvu Svetog Jakova Apostola (Iglesia de Santiago Apostol), u kojoj je barokni kip Svetog Jakova. Također, tu je i hodočasnička bolnica iz 14. stoljeća (Hospital de Peregrinos de San Anton Abad), koja je izgrađena po zapovijedi  supruge kralja Enrique II. Danas je ova bolnica pretvorena u svratište. Još treba spomenuti i kapelicu iz 8. stoljeća Ermita de Nuestra Senora de Oca. Na periferiji Villafrance je izvor iz kojeg je prema legendi potekla voda kada je tu mučen San Indalecio, koji je bio učenik Svetog Jakova Apostola (San Jacques).