Ventosa - Santo Domingo de la Calzada

Cijela ova hodočasnička dionica nije naporna i jednostavna je za savladavanje. Najviša visinska razlika koja se savladava je 255 m. Hodočasnička staza vodi kroz pretežno poljoprivredni kraj koz nepregledna polja zasijana žitaricama koja se miješaju sa plantažama vinove loze. U ljetnim mjesecima može biti jako naporna jer nigdje uzduž staze nema hlada. Prvi gradić u koji se stiže nakon napuštanja Ventose je Najera.

Nakon dosta dugog pješačenja kroz predgrađe, hodočasnici dolaze u monumentalni centar Nájere preko avenije Avenide de Logroño i ulice Calle San Fernando. Nakon što se prođe nekoliko koraka niz aveniju Avenide de Logroño , treba skrenuti desno i posjetiti zidine samostana Sveta Elena koji je izgrađen sredinom XVI stoljeća. Danas od kompleksa zgrada samostana ostala je sačuvana crkva, samostan i nekoliko pomoćnih građevina, a moguće je posjetiti samo crkvu koja ima oltare velike umjetničke vrijednosti. Unutar zidina samostana danas borave sestre Clarise.

Danas u neposrednoj blizini rijeke Najerilla hodočasnici prolaze kroz Stara vrata samostanskog vrta (Antigua Puerta de la Huerta) i dolaze u dio grada u kojem se nalazi većina smještajnih objekata i drugih usluga koje mogu biti od koristi. Hodočasnici nakon prolaska kroz centar grada prelaze rijeku preko mosta San Juan de Ortega, čija je gradnja bila inicirana potrebama hodočasnika. S druge strane mosta, hodočasnička ruta nastavlja uz trg Plaza de la Estella, na kojem su sačuvana vrata kroz koja se ulazi  u stare gradske zidine, a nakon toga treba nastaviti  ulicama Carmen i San Miguel. Ako hodočasnici skrenu lijevo i za kratko napuste markiranu rutu, doći će do crkve Santa Cruz  koja je izgrađena od pravilnih kamenih kocki  u XI stoljeću. U spomenutoj crkvi su relikvije više svetaca i slike iz samostana Santa María la Real. U ovoj crkvi se služe mise za hodočasnike od ponedjeljka do subote u 20 sati.

Od crkve Santa Cruz treba se vratiti na markiranu hodočasničku rutu i nastaviti preko trga Plaza Santa Maria prema ulici Calle Don Garcia, u koji se nalazi Muzej Najerillense. Ovaj muzej je u naravi ograđeni prostor u kojem se nalaze arheološki komadi, razni umjetnički predmeti i etnografija iz različitih stoljeća, koji daju sliku tradicionalnog načina življenja u regiji Najerilla. S desne strane ulice preko puta muzeja, nalazi se veličanstveni simbol grada, samostan Santa María la Real, kojeg je gradio 1052. godine  kralj Don Garcije Sánchez koji je služio kao kraljevski mauzolej za članove njegove dinastije.

Legenda kaže da je kralj u lovu na jarebice pustio svoje sokolove. Pošto se ptice nisu dugo vraćale otišao je u potragu za njima. U šumi je naišao na pećinu iz koje ga je obasjalo svjetlo. U pećini je pronašao svoje ptice s lovinom i tajanstveni lik Djevice s djetetom, vazu ljiljana, zvona i svjetiljke. Nakon osvajanja grada Calahorra od i protjerivanja muslimana iz njega, kralj je naredio gradnju samostana kao žrtvu Djevici, koja mu je pomogla u tome.

Od Najere do Azofre hodočasnička ruta najprije vodi malo oštrije uzbrdo i tu savladava najvišu visinsku razliku na jednom usponu. Hodočasnička staza je u naravi dosta široki makadamski put koji vodi sve do gradića Azofra. Kada se jednom iziđe na ovaj nivo visoravni, hodočasnička staza stalno ide  gore-dolje, pa je jako ugodna za pješačenje. Mana ove dionice hodočasničke rute je u tome što nigdje nema hlada i nije se moguće skriti od sunca. Panoramu za vrijeme prolaska ovog dijela uglavnom čine nepregledne plantaže vinograda.

Azofra je gradić koji sada ima oko 300 stanovnika. U njoj je crkva (Iglesia de Nuestra Senora de Los Angeles) u kojoj se nalazi kip Svetog Jakova hodočasnika. Na kraju naselja je park posvećen Djevici od Valbanera (Virgen de Valbanera), zaštitnici pokrajine La Rioja.

U Azofri  ima oko 110 kreveta za hodočasnike. U glavnom svratištu ima 60 mjesta i u još jednom  24 mjesta. U slučaju da se oba svratišta popunjena, hodočasnici mogu prespavati u staroj školi, koja je renovirana, a raspolaže sa 10 mjesta. Dodatnih 16 mjesta nalazi se u župnom hostelu.  Kao alternativni skupi smještaj je šarmantni hotel Boutique Hotel Real Casona De Las Amas. U ovom hotelu cijena spavanja u dvokrevetnoj sobi s doručkom za dvije osobe iznosi oko 140 Eur-a.

Nakon izlaska iz Azofre, Camino ruta najprije polako, pa poslije sve oštrije vodi uzbrdo do mjesta Cirueña. Ona je udaljena 9 km od Azofre i na tom putu se dobije 200 m visinske razlike. Ovo mjesto se nalazi na prijevoju i nakon njega ruta se dosta oštro počinje spuštati i tu izgubi 100 m visinske razlike. Prije ulaska u Cirueñu prolazi se pored velikog Golf  igrališta i kompleksa vila izgrađenih oko njega (Rioja Alta Golf Club). U njemu ima dosta restorana i kafića, pa se može dobro pojesti i popiti. Ako se ne želi penjati u ovo mjesto, može se i nastaviti izravno slijedeći cestu N120 u Santo Domingo. Prvoopisani put nakon Cirueñe vodi u Santo Domingo.

Santo Domingo je osnovao ovaj grad 1044. Godine  s nakanom da pomogne hodočasnicima na putu u Santiago de Compostela. Ovo mjesto je proglasio gradom Alfonso XI 1334. godine. Katedrala (Catedral Santo Domingo de la Calzada) je izgrađena u centru mjesta, na središnjem trgu Plaza del Santo, a  sagrađena je 1158. godine. Slobodno se može popeti na toranj zvonika ove katedrale s kojeg se pruža nezaboravan pogled na grad i okolicu.

Legenda kaže kako je njemački bračni par sa sinom hodočastio u Santiago de Compostela. Kada su stigli u Santo Dominga odsjeli su u svratištu. Gostioničareva kći se zaljubila u mladog  Njemca, ali joj on nije uzvratio osjećaje. Ona, da mu se osveti, podmetnula je limenu posudu u njegovu prtljagu. Kada su Njemci napustili svratište, djevojka je prijavila pljačku, što je dovelo do uhićenja dječaka, koji je optužen za krađu i osuđen  na smrt vješanjem. Njegovi roditelji su nastavili hodočašće i nakon izvršenja svojega zavjeta, vratili su se u Santo Domingo po tijelo svojega sina. Iznenadili su se kada su vidjeli da visi i da je još uvijek živ. Mladić je izjavio da mu je Santo Domingo pomogao da ostane živ, dok su drugi tvrdili da je to bila molitva roditelja spomenutom svecu, da  ga zadrži na životu. Roditelji su otišli do gradonačelnika da ga obavijeste o čudu. Gradonačelnik je bio pri jelu i posluženi su mu bili pečeni pijetao i kokoš. Gradonačelnik im nije povjerovao i rekao im je da je njihov sin jednako živ kao ovaj pečeni pijetao i kokoš. U tom trenutku su oživjeli pijetao i kokoš. Nakon ovog događaja ostala je izreka: „Santo Domingo de la Calzada je mjesto, gdje piletina pjeva nakon što je pečena“.

U centralnoj lađi katedrale, nasuprot glavnom oltaru, je kokošinjac u kojem se nalazi kokoš i pijetao. Kokošinjac služi kao podsjetnik na čudo koje se dogodilo. Prisutnost živih životinja u crkvi dokumentirana je  još od 1350. Trenutno pijetao i kokoš se mijenjaju svakih petnaest dana.

Stara hodočasnička bolnica pored katedrale, koju je izvorno izgradio Santo Domingo, sada je pretvorena u impresivnan luksuzni Hotel (Parador – luksuzni hotel izgrađen u povijesno i arhitektonski značajnoj zgradi). Kuće u ulici Calle Mayor: gradska vijećnica i samostan posvećen Svetom Franji (Convento de San Francisco) su također glavne točke od interesa za posjetiti.  Grad ima veliki izbor trgovina, barova i restorana koji se nalaze  uz ulice Calle Mayor i Paseo.