Arles – Vauvert

Izlazak iz Arlesa dobro je markiran i nije kompliciran. Nakon izlaska hodočasnička staza vodi po lokalnom slaboprometnom putu koji vodi kroz ravnicu od jednog do drugog poljoprivrednog gospodarstva.

Na ovom dilelu hodočasničke rute nije moguće bilo kakvo snabdjevanje sve do grada Saint-Gillesa koji je udaljen od Arlesa 21 km. Hodočasnička staza gotovo cijelo vrijeme vodi oko obrađenih i neobrađenih polja, po putu koji ima asfaltnu podlogu, kroz predio na kojem gotovo da nema niti jedno drvo pod kojim bi hodočasnik mogao predahnuti, naporna je i dosadna. Jednom kada se prođe ovaj dio ove hodočasničke rute najbolje je da ga se zaboravi i nastavi dalje. Ovakva je situacija sve do grada Saint-Gillesa i to treba uzeti u obzir pogotovo u ljetnim mjesecima kada su velike vrućine.

Saint-Gilles se nalazi na sjevernom rubu regije Petite Camargue, između Arlesa (15 km) i Nîmesa (16 km). Ovaj grad se razvio oko Benediktinske opatije koja je osnovana tijekom 7. stoljeća, u kojoj se čuvaju relikvije sveca pustinjaka Saint Gillesa (lat. Egidija).

Relikvije Saint Gillesa su bile razlogom što se ovo mjesto u srednjem vijeku prometnulo u četvrto najznačajnije hodočasničko odredište poslije Rima, Jeruzelaema i Santiaga de Compostele. U današnje vrijeme ovaj grad se nalazi na hodočasničkom putu za Santiago de Compostelu, koji vodi iz Arlesa do Toulousea pa preko Pireneja u Puente La Reinu, a nakon nje u Santiago de Compostelu.

Svetište svetog Gillesa, čije se relikvije nalaze u kripti crkve, su predmet hodočašća, osobito žena koje žele zatrudnjeti ili koje se bore sa neplodnošću.

Od 1998. godine, Benediktinska opatija i Crkva u njoj, nalaze se na UNESCO-vu popisu svjetske baštine, kao dio hodočasničkog puta za Santiago de Compostelu u Francuskoj. Zapadni se portal crkve ubraja među najljepše od velikih romaničkih portala. Crkva ima tri lađe i glasovito spiralno stubište od konzolnih kamenih stuba.

Nakon Saint-Gillesa situacija se potpuno mijenja: najprije teren je brežuljkastiji pa nije jako zamoran za noge, prolazi se kroz predjele koji su intenzivno voćarski a u kojima se nalaze velike plantaže breskvi, trešanja, badema i drugog voća ali ipak plantažni vinogradi koji sežu u nedogled i za koje čovjek misli da nemaju kraja, dominiraju horizontom.

Hodočasnička ruta vodi po slaboprometnom asfaltnom nakon kojeg prelazi na makadamski put, po kojem stiže sve do krajnje točke ove hodočasničke dionice, do grada Vauverta.

Hodočasnička staza na ovom dijelu se provlači između plantaža raznog voća, jedno vrijeme vodi pored kanala koji je srce sustava za navodnjavanje a većina plantaža se navodnjava. Ovaj dio hodočasničke rute relaksira hodočasnika i sigurno je neće zaboraviti a uvijek će je se rado sjećati.

Vauvert se nalazi na jugoistoku Francuske, u regiji Languedoc-Roussillon, u provinciji Gard, između Petite Camargue i platoa Costières. Grad ima tipičan karakter poljoprivrednih gradova prošlog stoljeća. Stara jezgra je sačuvala slikovit izgled s uskim ulicama.

Najznačajnije kulturno nasljeđe Vauverta je: Župna crkva Gospe od Uznesenja iz 17. stoljeća, Toranj sa satom iz 19. stoljeća, Fontana na glavnom gradskom trgu od lijevanog željeza koja datira sa početka 20. stoljeća.

U Vauvertu se može prespavati u prenoćištu „Au Pin Parasol“ koje se nalazi u ulici Rue Du Creux Des Mages 197, po cijeni od 69 Eura za dvokrevetnu sobu. U ovom prenoćištu se može dobiti samo doručak pa sve druge potrepštine treba donijeti sa sobom.