Moinhos - Ansião

Početna točka ove hodočasničke rute je seosko domaćinstvo Quinta dos Moinhos  u mjestu Moinhos. Hodočasnička staza od ovog domaćinastva vodi regionalnom cestom Em 522 do mjesta Carcavelos de Cima u kojem skreće lijevo sa spomenute ceste i nastavlja lokalnom slabo prometnom cestom prema mjestu Castelo a nakon njega i do gradića Caxarias. Ovaj dio hodočasničke rute je karaktrističan po tome što stalno malo dobiva ili gubi na nadmorskoj visini. Kada se dođe do prijevoja iznad mjesta Caxarias, hodočasnička staza skreće sa asfaltne ceste na poljski put i nastavlja po njemu, kroz visoku šumu, sve dok se ne dođe do spomenutog mjesta.

Caxarias je mjesto i župa u općini Ourém, Portugal. U 2011. godini u ovoj župi je bilo  2.166 stanovnika. U samom mjestu ističe se jako lijepa crkva (Igreja de Caxarias). Ova župa se sastoji od 18 mjesta: Abadia, Andrés, Balancho, Barreira, Carvoeira, Casais da Abadia, Castelo, Caxarias, Chã, Cogominho, Faletia, Pisão do Oleiro, Pisões, Pontes, Ribeira, Seixal, Valados e Vales. Povijest  župe Caxarias datira od prapovijesnih vremena, o čemu svjedoče kamene sjekire koje su tu pronađena a potječu iz razdoblja paleolitika.

Caxarias ima svu infrastrukturu potrebnu hodočasniku, uključujući, primjerice, ljekarnu, kafić, trgovinu….  Razlog za posjetu naselja Caxarias može diti i posjet prekrasnoj kapeli Svetog Ante, koja datira iz druge polovice sedamnaestog stoljeća (1674). Ovo naselje se nalazi uz rijeku Tomarel.

Na samom izlasku iz gradića Caxarias, kod zadnjih kuća, hodočasnička staza skreće desno sa asfaltnog puta na makadamsku cestu koju slijedi do mjesta Carvalhal de Cima. Ovaj dio hodočasničke staze predstavlja jako lijepo osvježenje jer stalno vodi po putu gotovo bez ikakvog prometa a povremeno prolazi kroz visoku šumu bora i eukaliptusa, koja daje dobru hladovinu.

Nakon prijeđenih 15,5 km, hodočasnička staza ponovo skreće na makadamski put po kojem nastavlja slijedeća 2,2 km. I na ovom dijelu hodočasničke rute je ugodno za hodanje jer ista vodi kroz visoku šumu koja pruža ugodnu hladovinu. Poslije ove dionice ponovno slijedi pješačenje po tvrdoj asfaltnoj cesti ali ona vodi kroz visoku šumu pa je samim tim jednostavnija za savladavanje. Nakon 2 km hodanja po asfaltnoj cesti, ponovo slijedi pješačenje po poljskom putu kroz visoku šumu, sve do 21,5 km od polazišne točke, odnosno do ulaska u selo Arneiro. Nakon prolaska kroz spomenuto selo slijedi kraće pješačenje po asfaltnom putu do sela Parcerias u kojem ima restoran pa je pogodno za predahnuti jer nakon njega nema ništa sve do krajnje točke ove hodočasničke dionice.

Nakon prolaska kroz selo Parcerias, kod njegovih zadnjih kuća, hodočasnička staza skreće desno i nastavlja po poljskom putu. Nakon prijeđenih 300-tinjak metara dolazi se do nabujale rijeke ako je kišno razdoblje, koju je nemoguće prijeći. U tom slučaju se treba vratiti nazad na međumjesnu cestu, na njoj skrenuti desno. Nakonn ovog skretanja treba nastaviti po toj cesti do prvog mogućeg križanja na kojem treba skrenuti desno na drugu međumjesnu cestu, po kojoj treba ići do sela Gesteira de Cima u kojem se nalazi križanje putova na kojem treba skrenuti desno u smjeru sela Rebolo. Na kraju, kada se prođe selo Rebolo, kod table koja označava izlazak iz njega, nalazi se mostić preko bujičnog potoka koji je napravio problem. Kada se prijeđe preko spomenutog mostića, dolazi se do križanja sa hodočasničkom stazom na kojem treba skrenuti lijevo. Ako bujični potok nije velik, u tom slučaju slijedi pješačenje po poljskom putu sve dok se ne dođe na već spomenuto križanje.

U nastavku hodočasnička staza vodi gotovo u cijelosti po makadamskom putu, kroz visoku šumu, dijelom pored rijeke Nabão, pa preostali dio ove hodočasničke rute je idiličan i treba uživati u njemu. U borovoj šumi je prisutno prikupljanje smole i gotovo svi veći borovi imaju kanticu za prikupljanje smole. Na asfaltnu cestu se izlazi malo prije ulaska u grad Ansião.

Ansião se nalazi između rijeke Nabão i masiva Serra de Sicó. Povijest ovog mjesta datira još od Romanskog i Arapskog vremena.

Povelju grada dobiva 1142. godine, a prvi put se spominje u službenim dokumentima 1175. godine. Povelju grada mu je dodijelio kralj Afonso VI.

U središtu grada, nalazi se crkva Matriz sa jako lijepim baroknim vratima, uz koju se nalazi stup srama na kojeg se može popeti stepenicama, a sa kojeg se može uživati u pogledu na palaču grofova Ericeira koja je danas gradska vijećnica.

Također, bi trebalo posjetiti monumentalni kompleks Santiago da Guarda, koji se nalazi na starom grofovskom dvorcu Melhor, koji ima srednjovjekovni toranj i kasno romansku vilu koja datira iz 4. i 5. Stoljeća, a sigurno ćete biti impresionirani njenim prekrasnim mozaicima.

Na kraju, boravak u ovom gradiću treba završiti kušanjem lokalnih delicija. Obavezno treba kušati sir Rabaçal sljubljen sa vinom Terras de Sicó, dok se strpljivo čeka pečena janjetina ili cacholada (gulaš napravljen od svinjskih pluća, jetre, krvi i masti).