O Cebreiro - Samos

Iz O Cebreira treba ići pored novog hodočasničkog svratišta, makadamskom cestom koja je označena, sve do sela Linares koje je udaljeno od njega oko 3 km. U ovom selu je mala crkvica iz 12. stoljeća (Iglesia de San Esteban). Čim se uđe u Galiciju odmah upada u oči da su svi istaknuti natpisi na galicijskom jeziku. Španjolskog jezika nema niti u govoru niti u natpisima. Kada se prođe kroz ovo selo i dođe do natpisa imena mjesta na njegovom kraju, treba skrenuti s asfaltne ceste na zemljani put koji vodi paralelno s glavnom cestom. Ovaj zemljani put se malo oštrije uspinje i za oko 1 km stiže do prijevoja Alto de San Roque na kojem se nalazi veliki brončani kip hodočasnika. S ovog mjesta se pruža nezaboravan pogled po vrhuncima planina koje okružuju ovo mjesto. Na ovom mjestu ima i kapelica San Roque, ali najslikaniji objekt na ovoj lokaciji je spomenik hodočasniku koji gleda u smjeru Santiaga de Compostele. Ovaj brončani kip u desnoj ruci drži karakteristični hodočasnički štap, a lijevom rukom pridržava šešir da mu ga ne otpuše vjetar.

Od ovog prijevoja hodočasnička staza nastavlja sa kontinuiranim polaganim usponom i nakon 1,5 kilometara stiže do sela  Hospital da Condes, u kojem se može posjetiti crkva iz 12. stoljeća (Iglesia de Hospital), a koja je renovirana u 1960-tim godinama.

Hodočasnička staza kroz ovo selo vodi pored svratišta i kada iziđe na lokalnu cestu nastavlja po njoj sve do smjerokaza za Sarbugos. Tu treba skrenuti desno, a hodočasnička staza nastavlja kroz zaselke Padornelo, a nakon njega kroz Ermita de San Oxan, od kojeg započinje malo oštriji spust u selo Alto do Poio. U ovom mjestu, pored kafića, treba izabrati cestu desno, a hodočasnička staza vodi paralelno s njom sve do sela Fonfría.

Ovo selo je dobilo ime po fontani koja se zove Fons Frigida. U selu ima svratište koje uz spavanje nudi i hodočasnički meni za večeru i doručak ujutro. Uz ovo svratište u selu tokom ljeta ima i kafić koji je preko zime zatvoren. Kroz  selo treba proći glavnom ulicom, a na njegovom kraju treba nastaviti hodočasničkom stazom koja vodi uz glavnu cestu, a koja je omeđena drvoredom, sve do sela Biduedo.  Iz ovog sela slijedi kontinuirani spust nizbrdo sve do grada Triacastela. Hodočasnička ruta prolazi kroz sela Fillobal i Ramil, a koja povremeno vodi kroz drvored hrastova i kestena, koji za vrućih dana pružaju dobru hladovinu.

Triacastela je dobilo ima po tri utvrde koje su nekoć tu stajale. Na to podsjeća toranj crkve iz 18. stoljeća (Iglesia de Santiago), na kojem su izrezbarene tri utvrde. Kamen za crkvu je uziman iz istog kamenoloma iz kojeg je uziman kamen za katedralu Svetog Jakova u Santiagu. Kamen su donosili hodočasnici pa su im u to ime, u gradu,  podigli spomenik. Danas je ovo mjesto živo,  s puno kafića, trgovina i restorana, kao i puno različitih mogućnosti smještaja.

Kroz mjesto  treba slijediti hodočasničke markacije, a na kraju grada postoji mogućnost izbora dviju ruta koje vode za Sarriju. Ovdje će biti opisana hodočasnička staza koja vodi  u mjesto Samos koje je odabrano kao krajnje odredište ove dnevne hodočasničke rute.

Na kraju sela treba skrenuti lijevo i prijeći most na rijeci Rio Oríbio nakon čega slijedi 3 kilometra pješačenja, stalno uz regionalnu prometnicu, sve do sela San Cristobo. Hodočasnička staza kroz ovo selo vodi glavnom ulicom i ponovo prelazi preko mosta iznad rijeke Rio Oríbio, zatim nastavlja pored groblja sve dok se  ne dođete do križanja na kojem su moguća 4 smjera. Na ovom križanju treba nastaviti ravno do mosta preko rijeke Rio Oríbio, kojeg treba prijeći još jednom. Nakon prelaska mosta započinje uspon kroz visoku šumu, po dobro građenoj pješačkoj stazi, te  stalno uz rijeku Rio Oríbio, sve do sela Renche. U nastavku hodočasnička ruta prolazi kroz sela Tredezín i San Martino dok se ne dođe u mjesto Samos.  Stalno vodi po pješačkoj stazi, kroz šumu koja pruža hladovinu tijekom cijelog dana. Ovaj dio pješačenja je osvježavajući i relaksirajući, iako stalno vodi gore-dolje, pa će ga neki hodočasnici smatrati zamornim. Prije ulaska u mjesto Samos dolazi se do vidikovca s kojeg se pruža nezaboravan vidik na samostan Monasterio de San Julián de Samos. Tu treba zastati i uživati u ponuđenom prizoru  i napraviti poneku sliku za uspomenu.

U mjestu Samos je impresivan benediktinski samostan Monasterio de San Julián de Samos. Ovaj samostan je utemeljen u 6. stoljeću, a utemeljio ga je San Martin Dumiense, a obnovio San Fructuoso u 7. stoljeću. Nažalost, ubrzo nakon obnavljanja samostan je napušten zbog maurske invazije, a tako je bilo sve dok asturijski kralj  Fruela nije pozvao redovnike da se vrate. Nekoliko godina kasnije ubijen je kralj Fruela,  a redovnici su dali utočište kraljevoj supruzi i sinu, koji je kasnije postao kralj Alfonso II Asturijski, pa je zbog toga samostan dobio kraljevu zaštitu.

Tijekom svoje povijesti samostan je mijenjao svoje stanovnike nekoliko puta. U ranom desetom stoljeću redovnici su bili protjerani iz samostana,  a protjerao ih je biskup Lugo Don Ero jer je želio imati kontrolu nad njim. Nešto kasnije, tog istog stoljeća, u samostan su se ponovno vratili benediktinci zahvaljujući kralju Ordoño II od Leóna, da bi ga u 12. stoljeću preuzeo red Cluny. Nažalost 1558. godine došlo je do velikog požara koji je uništio veći dio samostana. Nakon požara samostan je ponovo obnovljen 1835. Godine,  ali redovnici su opet protjerani, da bi se ponovo vratili 1880. godine. U 19. stoljeću, za vrijeme ratova s ​​Napoleonom, samostan je poslužio kao vojna bolnica. U samostanu je još jednom izbio požar 1951. godine u kojem je izgorjela njegova knjižnica koja je sadržavala djela neprocjenjive vrijednosti. Nakon toga samostan je još jednom obnovljen.

Crkva koja se nalazi unutar samostana, izgrađena je između 1734. i 1748. godine, a u njoj je knjižnica duga 31 metar koja sadrži više od 25.000 knjiga. Samostan ima dva klaustra. Veći koja se zove Claustro Grande izgrađen je u 17. stoljeću i smatra se najvećim u Španjolskoj. U njemu se nalazi kip Padra Feijóo (Benito Jerónimo Feijóo y Montenegro) španjolskog fratra i znanstvenika koji je učinio puno za demistifikaciju mitova i praznovjerja. Drugi manji klaustar, Claustro Pequeño, izgrađen je u 16. stoljeću koji je poznat kao Claustro de las Nereidas zbog čudesne fontane u sredini, koju treba obavezno vidjeti.

Za razgledanje samostana može se angažirati vodiča,  ali treba provjeriti vrijeme njihove raspoloživosti. U samostanu se nalazi i svratište za umorne hodočasnike. U Samosu imaju dva svratišta koja nude i hodočasnički meni i nekoliko barova i trgovina, uključujući pekaru i banku.