Villafranca Del Bierzo - O Cebreiro

Da bi se izišlo iz Villafranca del Bierzo treba slijediti ulicu Calle del Agua i na njenom kraju skrenuti lijevo kod kipa hodočasnika, pa preko mosta prijeći rijeku Río Burbía. Nakon što se prijeđe most, može se birati jedna od tri dobro markirane hodočasničke rute. Prva ruta prati cestu i vodi pored rijeke, te  savladava najmanju visinsku razliku, dok druge dvije vode preko brda za one hodočasnike koji ne vole monotono gotovo ravničarsko pješačenje. Ako je vrijeme maglovito ili ako pada kiša, treba izbjegavati rute koje vode preko brda. Odluka koju hodočasničku rutu odabrati je na svakom hodočasniku osobno jer sve ovisi o njegovoj fizičkoj kondiciji.

U nastavku se daje samo opis prve rute. Nakon što se prijeđe rijeka Rio Burbia, treba proći pokraj samostana i crkve Iglesia de la Concepcion i držati pravac dok se ne dođe do izlaza iz tunela. Kod izlaska iz tunela regionalne ceste, istu treba prijeći i skreniti desno i nastaviti pješačiti uz nju. Hodočasnička staza je odvojena od regionalne ceste s betonskim blokovima koji služe kao zaštita od agresivnih i nesavjesnih vozača. S lijeve strane hodočasničke staze teče rijeka Valcarce i njen žubor može se čuti ako nije gust promet na regionalnoj cesti. Uz sve navedeno tu se stalno mota i autocesta pa buku i s nje treba uzeti u obzir. Ovaj dio pješačenja obzirom da uz sve navedeno i stalno vodi po asfaltnoj podlozi, najradije  ćete odmah zaboraviti. Nakon prijeđena spomenuta 3 km treba skrenuti na stari dio ceste NVI i po njoj ući u selo Pereje. U ovom selu postoji svratište i bar.

Kroz selo treba ići niz ulicu Calle Camino de Santiago i na kraju sela hodočasnička ruta se vraća na glavnu cestu koju treba slijediti slijedećih oko 2,5 kilometara. Na tom mjestu  treba napustiti glavnu i skrenuti na staru cestu po kojoj se za 10-tak minuta stiže u  selo Trabadelo. U ovom selu postoji svratište i hostel s restoranom. I kroz ovo selo treba slijediti ulicu Calle Camino de Santiago, nakon koje treba nastaviti ravno dok se ne dođe do  podvožnjaka kroz koji treba prijeći ispod autoceste.  Tu  odmah treba skrenuti desno na glavnu cestu  koju treba slijediti dok ne dođete do Hostela Valcarce  kod kojeg treba skrenuti s regionalne ceste lijevo na staru cestu po kojoj se stiže  do sela La Portela de Valcarce. U ovom selu postoji česma na kojoj se može nadopuniti zaliha  vode i predahnuti u jednom od barova. Na početku ovog sela je i hostel u kojem se može prespavati. Na kraju  sela treba skrenuti lijevo i ponovo se vratiti na glavnu cestu i na križanju skrenuti prema smjerokazu prema selu Ambasmestas u koje se stiže za 4,5 prijeđenih kilomtara. U ovom selu ima nekoliko barova, od kojih jedan ima i restoran koji nudi hodočasnički meni, pekara i svratište.

Hodočasnička ruta vodi kroz selo Ambascasas starom cestom koja prolazi ispod vijadukta i nastavlja prema mjestu Vega de Valcarce. U ovom selu ima nekoliko svratišta i restorana koji nude hodočasnički meni. Osim spomenutog ima i pekara, banka i ljekarna, pa ako se ne može dalje, ovo mjesto je jako dobro za prenoćiti. Ako se odlučite ostati ovdje preko noći, vrijedno je pogledati dvorac Castillo del Sarracin, koji se nalazi na brdu iznad sela, a koji datira iz 14. stoljeća. Dvorac je danas ruševina,  ali pogled s ovog brdašca na dolinu je jako lijep, pa se trud isplati. Nasuprot ovoj utvrdi su i ostaci utvrde Castillo Autares, koju su gradili Kelti, a nakon njih koristili Rimljani i Muslimani. Uz spomenute dvorce u selu Vega de Valcarce vrijedno je posjetiti i crkvu Svete Marije Magdalene.

Na izlasku iz sela prolazi se pored crkve San Juan Baustista, a prije ulaska u selo Ruitelán nalazi se dućan i gostionica. U selu San Julián hodočasnička ruta napušta cestu N-VI i nastavlja kroz pustopoljinu, nakon koje slijedi malo oštriji uspon po serpentinama do mjesta  La Faba. U ovom mjestu je crkva Svetog Andrije (Iglesia de San Andrés) i nekoliko manjih trgovina i gostionica. Na izlasku iz zaseoka je drvored uz hodočasnička rutu  koja nastavlja uzbrdo do zaseoka Laguna de Castilla. Oko 1 km nakon izlaska iz ovog sela, dolazi se do oznake na kamenu da se upravo nalazite na granici između pokrajine Galicije i Provincije Lugo. Treba nastaviti još 1 km po ruti i stiže se u mjesto O\'Cebreiro.

Lokacija ovog mjesta je neposredno ispod prijevoja  koji je treća najviša točka na hodočasničkoj ruti. Mjesto se nalazi na planinskom lancu Serra dos Ancares (najviši vrh je Cuina 1987 m). S obzirom na položaj mjesta, u njega treba doći malo ranije i ako vremenske prilike dozvoljavaju, treba prošetati do vrha brda i doživjeti veličanstven zalazak sunca.  U njemu ima niz znamenitosti. Poznato je po okruglim kamenim kućama koje su pokrivene stožastim slamnatim krovovima. Kuće su donedavno bile nastanjene. Sada je u jednoj od njih  smješten etnografski muzej. Ulaz u muzej se ne naplaćuje,  a obično je otvoren u jutarnjim i večernjim satima. U mjestu je crkva iz predromaničkog doba  koja je izgrađena u 9. stoljeću,  a posvećena je Blaženoj Djevici Mariji (Iglesia de Santa María Real).  To je najstarija, još uvijek netaknuta crkva na cijeloj hodočasničkoj ruti u Santiago de Compostelu. Prema nagađanjima u njoj je bio skriven Sveti Gral u srednjem vijeku. Njena zvona su zvonila i vodila hodočasnike kada su bila loša vremena s puno magle, preko zime.

Prema legendi iz 14. stoljeća, jedan lokalni seljak se probijao kroz veliku mećavu  i rekao svećeniku da je došao samo da bi prisustvovao Svetoj Misi. Svećenik mu nije povjerovao i rekao je da je došao samo zato da bi dobio malo kruha i vina i u tom trenutku se dogodilo čudo, a kruh i vino su se pretvorili u Tijelo i Krv Kristovu. Ova slika se nalazi u kapelici Santo Milagro. Sliku je darovala kraljica Izabela 1486. tijekom svog hodočašća u Santiago de Compostela. Izvan crkve se može vidjeti poprsje Don Elias Valiña Sampedro, župnika koji je  1960-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća preporodio Camino. Putovao je po Europi i držao predavanja, a 1984. je markirao Camino Frances sa žutim strelicama kao smjerokazima kretanja, a one su ostale do današnjih dana.  On je također zaslužan za obnovu Hostela San Giraldo de Aurillac, koji je bez sumnje najposjećeniji nakon Roncesvala jer je u pogonu od 9. stoljeća. U mjestu postoji nekoliko trgovina, kafića i restorana.

U O\'Cebreiro treba posjetiti crkvu koja je otvorena u popodnevnim satima. U crkvi svećenik udara  žig u hodočasničke putovnice. U vitrinama  crkve  izloženo je jako puno prijevoda Biblije, a među njima je i hrvatsko izdanje. Crkvica je mala, ali jako dobro očuvana. Nikada nije bila van upotrebe od kada je izgrađena u 9. stoljeću. Svakog dana u tjednu, u sedam sati navečer, u ovoj crkvici se služi hodočasnička misa i udjeljuje se blagoslov hodočasnicima.

Iznad ovog mjesta je i vrh na kojem je veliki drveni križ. Do njega se treba popeti oko 200 m visinske razlike. Kada se dođe do vrha, nagrada za trud je izuzetna. Vidici su nezaboravni i fascinantni. Neki su vrhovi ovog planinskog lanca goli dok su drugi obrasli šumom. Na najvišim vrhovima u proljeće ima snijega. Na ovaj vrh se  treba popeti i zbog još jednog razloga, a taj je prisustvovati zalasku sunca koji je veličanstven s ove visine. Posebno su fascinantni osunčani vrhovi  gorja dok je kotlina u mraku. I na ovom mjestu, kada sunce zađe, odmah nastupi mrkli mrak.