U planinskom selu Rabanal del Camino započinje planinarski uspon u Puerto de Foncebadón koji se nalazi na planinaskom lancu Montes de Leon (najviši vrh Cuina 1987 m), na prijevoju  Monte Irago. Hodočasnička ruta vodi uz cestu po makadamskoj stazi, prolazi pored hodočasničke česme (Fuente del Peregrino), da bi nakon 5 km stigla u spomenuto mjesto na prijevoju. Na njemu je biskup Gaucelmo, u 12. stoljeću, sagradio crkvu i hostel San Salvador del Monte Irago.

Puerto de Foncebadón je bio napušten sve do ponovnog oživljavanja hodočasničkog puta u Santiago de Compostelu, a u posljednje vrijeme obnovljeno je nekoliko kuća. U selu su otvorena dva restorana, hostel i dva svratišta. Hodočasnička ruta vodi kroz selo, prolazi pored srušene crkve i hospicija koje je sagradio spomenuti biskup Gaucelmo i sastaje se sa cestom na samom vrhu planine, kod visoko postavljenog željeznog križa na drvenu banderu Cruz de Ferro, oko kojeg se nalazi velika hrpa kamenčića koje su donijeli i ostavili hodočasnici.

Donošenje kamenčića je stari hodočasnički običaj kojeg su uveli hodočasnici donoseći kamenčić od svojeg doma i ostavljali su ga na ovom mjestu. Ovaj željezni križ je najslikaniji objekt na cijeloj hodočasničkoj ruti. Prvi križ na ovaj vrh je postavio spomenuti biskup u 11. stoljeću, a on se danas čuva u muzeju (Museo de los Caminos) u Astorgi.

U nastavku, hodočasnička ruta vodi paralelno s lokalnom cestom, sve do planinskog selca Manjarín. Za razliku od susjednog sela Foncebadóna koje još uvijek imao par stanovnika, Manjarín je potpuno napušten početkom 19. stoljeća. Tako je bilo sve do 1993. godine dok se u njega nije vratio Tomas Martinez, renovirao jednu od starih kuća i počeo raditi kao „hospitalero“.  U kući je napravio nešto kao muzej u kojem se nalaze svakakve stvari sakupljene bez nekog reda. Što god tko donese on to stavi u muzej. Ulaz u muzej je besplatan. U muzeju se nude topli napitci, sokovi i voda, naravno uz plaćanje. Ispred kuće je hrpa smjerokaza sa udaljenostima do pojedinih mjesta. Te smjerokaze donose hodočasnici i ostavljaju ispred ove kuće.

Hodočasnička ruta nastavlja dalje paralelno sa cestom, prolazi pored komunikacijskog stupa i vojne postaje, nastavlja ravno na najviši vrh na ovom hodočasničkom putu 1515 m. Na 1500 m postavljen je križ pored kojeg je izgrađeno svratište  koje je zaključano i izvan upotrebe. S ove točke započinje kontinuirano spuštanje, najprije u dolinu El Bierzo,  a zatim sve do grada Ponferrada.

Također, odavde se lijepo vide Sierra de Gristredo i Cordillera Cantábrica na zapadnom horizontu iznad Ponferrade. Na spomenutom spustu najprije se stiže u planinsko selo Acebo u kojem su kuće izgrađene s drvenim balkonima u tradicionalnom stilu. Glavna ulica vodi u samo središte sela do crkve San Miguel u kojoj je kip Svetog Jakova hodočasnika.

Na izlasku iz sela je bicikl kao spomenik, a podignut je njemačkom biciklistu Heinrichu Krause koji je ovdje umro 1987. godine na putu za Santiago de Compostela. U nastavku hodočasnička ruta najprije vodi po otvorenoj cesti s koje skreće lijevo na uski hodočasnički put  po kojem stiže u selo Riego de Ambros. I ovo planinsko selo je nalik na prethodno opisano, isto ima tradicionalne drvene balkone koji vise na kućama. U selu se nalazi crkva Svete Marije Magdalene iz 16. stoljeća s lijepim baroknim oltarom iz 18. stoljeća.

Nakon ovog sela slijedi kontinuirano spuštanje po stazi punoj oblutaka, pa treba pažljivo hodati.  Ovaj dio staze vodi kroz šumu divovskih kestena, koja je dosta uništena u šumskim požarima. Slijedeće mjesto na hodočasnčkoj ruti je Molinaseca, a na samom ulazu u ovaj gradić je kapelica (Capilla de la Virgen de las Angustias), u kojoj je vrijedno pogledati kip Blažene Djevice Marije.

Ovaj gradić se nalazi uz rijeku Río Maruelo. Kuće u glavnoj ulici s grbovima na fasadi, govore da je ovo nekada bilo vrlo važno mjesto. Naime u ovom mjestu je u 11. stoljeću živio kralj  Castille, Leóna i Galicije, Doña Urraca. U gradiću je i crkva Svetog Nikole koju je vrijedno posjetiti.

Od Molinaseca do Ponferrade ima 8 km a na tom putu nema mogućnosti za uzimanje vode, pa istu treba ponijeti sa sobom. Hodočasnička ruta vodi uz cestu kroz manje-više urbano područje što je potpuna suprotnost od prethodnog dijela ove dionice. Približno na pola ovog puta, dolazi se na križanje na kojem je nastavak moguć po dvije varijante od kojih jedna zadržava smjer kretanja, a druga skreće lijevo. Ovdje se preporučuje nastaviti ravno i po nogostupu doći izravno do centra Ponferrade. Ako se skrene lijevo, hodočasnička ruta vodi kroz nekoliko sela, po uskom asfaltiranom putu, po kojem se odvija i dvosmjerni promet, pa to ovaj dio pješačenja čini napornim i opasnim. Uz sve to ovaj nastavak je i duži za 1 km.

Ponferrada je glavni grad regije El Bierzo i jedan je od glavnih točaka duž Camino de Santiago rute koja prolazi kroz pokrajinu León. Leži na rijeci Sil, pritoku  rijeke Miño, u dolini El Bierzo, potpuno okružen planinama. Ponferrada leži na putu Svetog Jakova koji je dio UNESCO-ve svjetske kulturne baštine, a svake godine mnogobrojni hodočasnici prolaze kroz grad na putu u Santiago de CompostelaLas Médulasstari rimskirudnici zlata također su uključeni u UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine, a nalaze se samo nekoliko kilometara od grada. Ponferrada je također poznata po svojem Castillo de los Templarios, templarski dvorac koji obuhvaća oko 16.000 četvornih metara. 1178. godine Ferdinand II od Leóna dao je grad Templarima kako bi zaštitili hodočasnike na njihovom putu u Santiago de Compostelu. Basilica de la Encina je crkva sagrađena 1573. godine u renesansnom stilu. Njezin barokni toranj datira iz 1614. godine. Crkva Santiago de Peñalba primjer je mozarapske umjetnosti, ermitaž Santo Tomás de las Ollas iz 10. stoljeća i romanička crkva Santa Maria de Vizbayo se također nalaze u blizini.

Sam grad je osnovan istovremeno kada je zaživjela hodočasnička ruta za Santiago de Compostelu. Ponferrada je posljednje veliko mjesto prije Santiaga. U njemu je novo glavno svratište. Uz njega ima jako puno mogućnosti smještaja po hotelima ili hostelima. Tu ima i trgovina sportskom opremom, pa ako je nešto stradalo na putu, može se obnoviti.

Albumi sa slikama

Komentari korisnika

Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovu dionicu.

Statistika i pregled dionice

Vrijeme trajanja:

06 h 56 min

Visina polazišta:

1145 m

Visina odredišta:

530 m

Minimalna visina:

522 m

Maksimalna visina:

1502 m

Uk. vis. raz. uspona:

944 m

Uk. vis. raz. silaska:

1559 m

Ukupna duljina:

31.4 km

Prosječni nagib:

8 %

Utrošak energije:

14664 kJ

Zahtjevnost dionice:

Srednje teška

Markacija dionice:

Dobra

Visinski graf dionice
Graf puta dionice

Preuzmi GPS trag

Samo prijavljeni korisnici mogu preuzeti GPS trag.

Dijeli dionicu

Podijeli na FacebookuPodijeli na PinterestuPodijeli putem e-maila