Katedrala svetog Jakova u Santiagu de Composteli se nalazi u gradu  Santiago de Compostela u Španjolskoj autonomnoj zajednici Galiciji. U katedrali se nalaze posmrtni ostatci Svetog Jakova Starijeg, jednog od apostola Isusa Krista. Predstavlja odredište na putu Svetog Jakova, važnom hodočasničkom putu još od vremena srednjeg vijeka.

Prema legendi, apostol Jakov donio je kršćanstvo Keltima na Iberijskom poluotoku. 44. godine pogubljen je u Jeruzalemu. Njegovi posmrtni ostaci kasnije su dovezeni nazad u Galiciju. Nakon rimskog progona hispanskih kršćana, njegova grobnica napuštena je u 3. stoljeću. Također prema legendi, nju je 814. godine ponovo otkrio pustinjak Pelayo, nakon vizije neobičnog svjetla na noćnom nebu. Biskup Teodemir iz Irije prepoznao je to kao čudo i javio kralju Alfonsu II. od Asturije i Galicije (791.-842.) koji je naredio da se na tom mjestu izgradi kapela. Legenda kaže kako je kralj postao prvim hodočasnikom u novo svetiše. Nakon toga, 829. godine izgrađena je prva crkva, a zatim 899. nova predromanička prema naredbi kralja Alfonsa III. od Leóna, zbog čega se mjesto polako počelo razvijati u veliko hodočasničko središte. 997. godine tu ranu crkvu u pepeo je pretvorio Al-Mansur Ibn Abi Aamir (938.-1002.), vojni zapovjednik kordobvskog kalifa. Vrata i zvona, koja su u Córdobu nosili kršćanski zarobljenici, ugrađena su u Veliku džamiju Córdobi. Kada je Córdobu 1236. godine osvojio kralj Ferdinand III. Kastiljski ta ista vrata i zvona su muslimanski zarobljenici prenijeli u Toledo kako bi ih se ugradilo u Katedralu Blažene Djevice Marije u Toledu.

Izgradnja sadašnje katedrale počela je 1975. pod vladavinom Alfonsa VI. Kastiljskog (1040.-1109.) i pokroviteljstvom biskupa Diega Peláeza. Sagrađena je prema istom nacrtu kao i redovnička crkva od cigle Bazlika Svetog Sernin u Toulouseu, vjerojatno najvećem romaničkom zdanju u Francuskoj. Sazdana je većinom od granita. Gradnja je nekoliko puta prekidana, a prema Liber Sancti Iacobi posljednji kamen postavljen je 1122., no tada sigurno nije do kraja dovršena. Katedrala je posvećena 1128. u nazočnosti kralja Alfonso IX od Leona.

Prema djelu Codex Calixtinus katedrala je djelo arhitekata "Bernarda Starijeg, sjajnog majstora" i njegovog pomoćnika Robertusa Galperinusa, a kasnije moguće i "Estebana, majstora radova na katedrali". U posljednjoj fazi građevinu dovršava "Bernard Mlađi" dok je Galperinus bio zadužen za koordinaciju. Također je 1122. izgradio i monumentalnu fontanu ispred sjevernog portala.

Crkva je postala biskupskim sjedištem 1175. i zbog rastuće važnosti hodočasničkog središta uskoro ju je na razinu nadbiskupskog sjedišta podigao papa Urban II., godine 1100. 1495. godine dodano joj je i sveučilište.

Katedrala je naknadno bila ukrašavana i proširivana između 16. i 18. stoljeća. (Izvor: Wikipedija)