Roma_Arles_Lourdes_Santiago de Compostela_Finesterra

Via Francigena je ime drevnog hodočasničkog puta koji počinje ispred katedrale u engleskom  gradu Canterbury i koji vodi kroz Englesku, Francusku, Švicarsku i Italiju, do njegovog krajnjeg odredišta ispred katedrale svetog Petra u Rimu. Ovaj put je dugačak oko 2000 kilometara a prolaze ga hodočasnici još od srednjeg vijeka. Vijeće Europe je 1994. godine proglasilo ovaj hodočasnički put europskom kulturnom baštinom.

Prvi dio ovog hodočasničkog puta od Rima do Sarzane, koji je podijeljen u 11 dnevnih dionica i u kojem se prelazi 486 kilometara, slijedi Via Francigenu. Na tom dijelu hodočasničkog puta treba savladati 9969 m visinske razlike što ovom zadatku daje posebnu težinu i svrstava ga u veliki izazov za svakog hodočasnika pješaka ma kako dobro pripremljen bio. Ovaj dio hodočasničkog puta koji vodi po Via Francigeni, prolazi talijanskim regijama Lazio i Toscana.

U hodočašću koje se opisuje ovdje, u talijanskom gradu Sarzana, napušta se hodočasnički put Via Francigena i prelazi se na hodočasnički put Via dela Costa koji vodi od Sarzane do Mentona koji se nalazi u Francuskoj odmah iza talijansko-francuske granice. Ovaj dio hodočasničkog puta vodi kroz gusto naseljenu talijansku pokrajinu Liguriju.

Hodočasnička staza koja se provlači kroz ovaj gusto naseljeni i planinama u zaleđu stješnjeni primorski kraj, slijedi nekadašnje rimske putove koji su ostali pošteđeni modernih komunkacija, tako da maksimalno iskorištava sporedne a minimizira pješačenje po prometnim asfaltnim putovima.

Dužina ovog hodočasničkog puta je 336 km s visinskom razlikom koju treba savladati od 12884 m, podijeljena je u 9 etapa. Najviša točka na cijelom putu ne prelazi 600 m nadmorske visine što znači da se stalno pješači gore-dolje pa ta činjenica čini ovu stazu jako zanimljivom i nezaboravnom. Jedina mana ove staze je što prolazi kroz jednu od najrazvijenijih talijanskih turističkih regija pa su cijene smještaja i hrane previsoke za hodočasnike.

Na Via dela Costu od francusko-talijanske granice, nastavlja se Via Aurelia koja vodi od Mentona do Arlesa. Hodočasnička staza na ovom dijelu hodočasničkog puta prolazi kroz dvije francuske regije i to: Provansa-Alpe-Azurna obala (Provence-Alpes-Côte d\'Azur) i Rona-Alpe (Rhône-Alpes). Iz samog naziva spomenutih regija može se zaključiti da je to brdoviti kraj sa razigranim reljefom.

Dužina Via Aurelije je 391 km, podijeljena je u 10 etapa, pa za njen uspješan završetak treba savladati 9757 m visinske razlike. Najviša točka na ovom dijelu hodočasničke staze je nešto malo veća od 800 m, pa to potvrđuje već iznesenu konstataciju da se radi o brdovitom kraju sa razigranim reljefom.

Cijeli prethodno opisani dio hodočasničke staze može se nazvati Via Aurelija, jer slijedi nekadašnji rimski put, koji vodi iz Rima do Arlesa. U francuskoj su označeni svi rekreacijski putovi a oznaka za pješačke putove je GR (Grandes Randonnée). Na francuskoj topografskoj karti ovaj dio hodočasničke staze nosi oznaku GR 653A.

Od Arlesa na Via Aureliju nadovezuje se Arles Route ili kako je mnogi nazivaju Via Tolosana. Arles Route je bio jedan od 4 srednjovjekovna hodočasnička puta koja je opisao Aimery Picaudu u svojem hodočasničkom vodiču iz 12. stoljeća. Ovaj hodočasnički put je bio jedini koji je bio dvosmjeran jer je vodio u Rim hodočsnike iz Španjolske, Portugala i Francuske i obrnuto vodio je hodočasnike iz Istočne Europe u Santiago de Compostelu. Tu svoju dvosmjernost je zadržao do dabnašnjih dana. Ovaj hodočasnički put se još naziva i Via Tolosana jer je najveći grad na njemu Toulouse.

Via Tolosana započinje u Arlesu (Provence) i vodi dalje prema zapadu kroz Montpellier (Languedoc) i Toulouse (Midi-Pyrénées) do Oloron-Sainte-Marie (Bearn). Zatim vodi preko Pirineja koje prelazi na prijevoju Col du Somport i nastavlja dalje kao Camino Aragones. Ukupna dužina ovog hodočasničkog puta je 970 km, od čega 800 km u Francuskoj i 170 km u Španjolskoj.

U ovom hodočašću slijeđena je Via Tolosana (GR 653) do gradića Lahitte-Toupière tj. 626 km u kojima se savladava visinska razlika od 11856 metara u 14 hodočasničkih dionica. Na ovom dijelu Via Tolosane teren po kojem se prolazi je jako raznolik. Između Arles i Montpelliera hodočasnička sztaza vodi kroz Camargue (isušena močvarna delte rijeke Rhone). Između Montpelliera i Castresa su strma brda i klisure Haut-Languedoca, a kasnije ogromna područja komercijalne šume, uglavnom četinjače ili bukve. Između Castresa i Oloron-Sainte-Marie teren je ravniji i manje zahtjevan.

U gradiću Lahitte-Toupière napušta se hodočasnička ruta GR 653 a hdočašće se nastavlja po GR 101 koja vodi do svetišta u Lurdu. Ovaj dio hodočasničke staze dugačak je 66 km a za njegovo savladavanje potrebna su 2 dana. Teren po kojem se prolazi je pretežno ravničarski i nije zahtjevan pa se na njemu hodočasnik može opustiti i malo predahnuti nakon prethodnih izuzetno zahtjevin hodočasničkih dionica.

Od Lurda do San Juana hodočasnička staza prolazi francuskim pokrajinama Srednj Pirineji (Midi-Pyrénées) i Atlanski Pirineji (Atlantic-Pyrénées), duga je 152 kilometra i savladava visinsku razliku od 3778 m u 4 hodočasničke dionice, a nosi oznaku na topografskoj karti GR78. Iz navedenog, razvidno je da se radi o orografski razvijenom i pješački dosta zanimljivom terenu jer hodočasnička staza stalno vodi gore-dolje pa nema kontinuiranog i dugotrajnog naprezanja samo jedne mišićne skupine. Krajolik kroz koji se prolazi jako je zanimljiv i inspirativan. U gradu Oloron-Sainte-Marie hodočasnički put GR 78 presjeca GR 653 i nastavlja dalje do San Juan Pied de Port od kojeg nastavlja do Santiaga de Compostele i dalje do Muxie i Fisterre.

San Juan Pied de Port je početna točka najpopularnijeg hodočašća u Katedralu Svetog Jakova, u kojoj se čuvaju njegove moći,  a koja se nalazi u mjestu Santiago de Camposteli, pa se ovaj hodočasnički put popularno zove i „Francuski put“.  Sam put je dug 780 km, na njemu se savladava visinska razlika od 14603 m, a prelazi se pješke između 19-35 dana, zavisno o fizičkoj kondiciji, duhovnoj čvrstoći i odlučnosti samog hodočasnika. Vijeće Europe mu je 1987. god. dodijelilo titulu "Glavne ulice Europe". UNESCO je 1993. god. proglasio španjolski i francuski dio puta za Santiago UNESCO-vom svjetskom kulturnom baštinom.

Povjest ovog hodočasničkog puta seže u prvu polovinu 11-og stoljeća. Zapisano je da je Sancho III. Garcés kralj od Navarre (1004.–1035.) 1118. godine stvorio preduvjete za pravljenje hodočasničkog puta. Prvo spominjanje korištenja hodočasničkog puta vezano je za 1047. godinu. Na samom hodočasničkom putu je tijekom stoljeća napravljen veći broj crkava u čast Svetog Jakova ali i hodočasničkih svratišta (španjolski. Albergue). U manjim mjestima na hodočasničkom putu gotovo u pravilu ima hodočasnička ulica „Calle del Camino“ ili crkva Svetog Jakova „Iglesia de Santiago“.

Finisterre (galicijski:  Fisterra) je bio kraj poznatog svijeta dok se Columbus  nije umiješao i to promjenio svojim otkrićem Amerike. Ovo mjesto je također bilo krajnje odredište mnogih hodočasnika koji su hodočastili  u Santiago de Compostela u prošlim stoljećima. Dužina ovog puta iznosi 121 km a na njemu se savladava vsinska razlika od 2629 m, a savladava se u 4 dana. Slavni Svjetionik na kraju svijeta, Faro de Fisterra, najpoznatija je  znamenitost u cijeloj Galiciji. Svjetionik je izgrađen 1853. godine, a za vedara dan vidi se do 30 km s mora. Sjeverozapadna obala Galicije je kamenita, oštra i podmukla. Zbog te svoje negostoljubivosti dobila je ime Obala smrti (Costa da Morte). Brojni brodovi, od antičkih vremena do danas, na ovom dijelu obale, našli su svoj nesretan kraj.

Kada kao hodočasnik dođete ovdje, preplave vas emocije i zhvaljujete se Bogu što ste živi i zdravi priveli kraju vaš hodočasnički put. Poseban ushit u srcu osjeti se upravo na ovom mjestu, na „kraju svijeta“, ispod svjetionika u Cape Finisterre. U kamenom podu ispod svjetionika, napravljena je rupa u kojoj hodočasnici spaljuju dio svoje odjeće. Taj ritual simbolizira kraj Hodočašća i početak novog života. Neki hodočasnici napišu svoje zavjetne poruke i na kraju ih ovdje spale kao čin pokajanja za sve svoje grijehe. Pored spomenute ritualne jame, napravljen je brončani spomenik gojzerici, koji također simbolizira kraj ovog hodočasničkog puta.

Uz spomenik gojzerici tu je i križ ispod kojeg hodočasnici ostavljaju kamenčiće koji simboliziraju oslobađanje od duševnog tereta kojeg svatko nosi u sebi.  Hodočasnici upražnjavaju ovaj ritual na cijelom hodočasničkom putu, kod svih usputnih križeva. Neki hodočasnici na kamenju ostavljaju i osobne poruke u kojima se zahvaljuju Bogu za preobrazbu koju doživljavaju na svom hodočasničkom putu. Te poruke su u stvari životne lekcije koje je hodočasnik naučio na hodočašću. Većina pisanih poruka govori o napuštanju načina života u prošlosti, i veselju i radosti koji vode prema novom početku. Bez obzira na razloge, ovaj čin je jako osoban i duboko smislen. Uz spomenute spomenike, tu je još jedan posvećen dupinima, brončani dupin. Njih se često može vidjeti s ove pozicije a ovaj kip simbolizira važnost tih doista nevjerojatnih i divnih stvorenja u vodama Cabo Fisterra.

Vjerodajnica (Credencijal) je putna isprava koja uvijek prati hodočasnika. Ona služi za potvrdu identiteta hodočasnika, ujedno je i dokument koji potvrđuje razliku između hodočasnika i običnog putnika. Ona se izdaje od strane vjerskih vlasti koje su odgovorne za ispravno njeno izdavanje da bi se ista ispravno koristila. U Italiji je Bratovština San Jacopo di Compostella izdaje svoje vlastito uvjerenje s takvim karakteristikama. Izdaje ga izravno Bratovština San Jacopo di Compostella onima koji ga traže i koji prihvaćaju njezin smisao i duh. Ono se dodjeljuje onima koji idu na hodočašće pješke, biciklom ili na konju.

Njeno izdavanje i slanje je besplatno, ali ako netko želi može dati dobrovoljnu donaciju. Zahtjev za izdavanje Vjerodajnice treba uputiti na: Confraternita di San Jacopo di Compostella, koja je otvorena radnim danom od 09:00 do 13:00; Piazza IV Novembre, 6 - 06123 Perugia; Tel/Fax 075-5736381 Mob.: 340-7597549; centro.santiago@unipg.it ili segreteria@confraternitadisanjacopo.it

Formular  kojeg treba popuniti i poslati na jednu od navedenih mail adresa trega skinuti ovdje:

http://www.confraternitadisanjacopo.it/Credenziale/RichiestaDellaCredenziale1.doc

Prvi žig u svoju hodočasničku vjerodajnicu treba udariti u sakristiji Katedrale Svetog Petra u Rimu.